OBAVIJEST

Edukacija učitelja, stručnih suradnika, asistenata i roditelja, odgađa se za 09.09. 2017. godine.

Angerona, privatna edukacijsko-rehabilitacijska praksa iz Čakovca, poziva vas na edukaciju/radionicu za učitelje, asistente u nastavi, stručne suradnike i roditelje s temom “POTEŠKOĆE IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA U SUSTAVU REDOVNOG OSNOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA”

POTEŠKOĆE IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA U SUSTAVU REDOVNOG OSNOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
- EDUKACIJA ZA UČITELJE, ASISTENTE , STRUČNE SURADNIKE I RODITELJE

TEMATSKE CJELINE

1.Poteškoće iz autističnog spektra
- Što znamo ili još ne znamo o poteškoćama iz autističnog spektra, o tome da su to djeca ispred poteškoća socijalizacije i komukacije koja imaju sužene interese i stereotipnu igru?
- specifičnosti socijalizacije i komunikacije (s druge perspektive)
- svako dijete ima svoju osobnost koju valja poštivati, po čemu su ta djeca drukčija od druge djece, što možemo pripisati autističnom spektru, a što reakciji djeteta tipičnog razvoja- nije sve autizam ili “autistično ponašanje”
- pravovremena dijagnostika
2. Inkluzija vs. Integracija
- razlika između integracije i inkluzije
- kako “prihvatiti” dijete u spektru, kao ga doživjeti, što očekivati
- kako pripremiti razred (djecu i druge roditelje) na dolazak djeteta u spektru
- uloga asistenta (potrebne kompetencije, odnos prema djetetu, obveze, što i kako pomoći, što tražiti od djeteta, kako poticati bolji razvoj adaptivnih vještina te samostalnosti)
- teorija vs. praksa
3.Učenik s poteškoćama iz autističnog spektra
- specifičnosti učenja
- verbalni, ali i neverbalni učenici
- što raditi, kako “animirati” učenika u 45 minuta školskog sata, kako uključiti učenika u nastavni proces
- priprema za nastavni sat
- “prazan hod”
- senzorna integracija- što je važno znati?
- alternativni oblici komunikacije- što je to i kako raditi s tim?
- hiperleksija- što je to i što s time?!
4.Asistent u nastavi
- specifičnosti edukacije asistenta djetetu s poteškoćama iz austističnog spektra
- specifičnosti rada- kada i kako pomagati, a kada i kako poticati samostalnost
- što raditi, kako što bolje uključuti učenika u nastavni proces
5. Učitelj u razredu s učenikom s poteškoćama iz autističnog spektra
- kompetencije učitelja
- učiteljeve zabrinutosti i najčešća pitanja (primjeri iz prakse)
- izrada individualnog edukacijskog plana rada (primjeri)
- ocjenjivanje učenika te evaluacija IEP-a
- praćenje napretka te postavljanje ciljeva (kratkoročnih i dugoročnih)- primjeri
- metode i strategije rada, udžbenici, materijali za rad, didaktika
- “iskorištavanje” vršnjaka u podučavanju, učenju i stvaranju socijalnih interakcija
5.Nužne pretpostavke/faktori za uključivanje djeteta s poteškoćama iz spektra u redovni sustav
- koji odgojno-obrazovni sustav je preporučljiv za dijete s poteškoćom iz spektra, kada je opravdano upisati dijete u redovni sustav, kada ne?
- značenje rane intervencije i povezanost rane intervencije s razvojnim ishodom i akademskim napredovanjem

Edukacija/radionica će se održati u Čakovcu, minimalan broj prijavljenih je 10, a maksimalan 30 sudionika po grupi. Mjesto održavanja će biti naknadno javljeno, obzirom na broj prijavljenih.
Planirani dan održavanja je subota 17. lipnja 2017. u trajanju od 5 školska sata i pauzom prema potrebi, s početkom u 9h (moguć fleksibilan početak zbog dolaska autobusa iz Zg)

KOTIZACIJA
Učitelji 300kn/osoba
Stručni suradnici (logopedi, rehabilitatori, psiholozi, pedagozi i dr.) 450kn/osoba
Roditelji i asistenti 150 kn (oba roditelja 280kn)
Druga osoba iz iste škole, institucije 10% popusta, treća 20%, četvrta besplatno.
Kava, sokovi, grickalice... uključeni :)

Ciljevi edukacije:
- pripremiti učitelje, asistente, stručne suradnike i roditelje za ulazak djeteta u spektru u prvi razred
- pružati adekvatne informacije o poteškoćama iz autističnog spektra
- pružati savjet kako postupati i raditi s učenikom u spektru
- ponuditi idejna rješenja za obradu nastavnih sadržaja
- usmjeriti na važnost polaženja djece u spektru u redovni sustav odgoja i obrazovanja, ali i adekvatnu pripremu djeteta za taj sustav
- pružati sigurnost u radu te smjernice edukacijskog planiranja
- ponuditi superviziju
- poštivati individualnost i različitost
- prikazati primjere iz prakse
- ukazati na (ne)povezanost teorije i prakse
- ohrabriti i motivirati učitelje i asistente za drukčiji profesionalni izazov
- dati mogućnost stjecanja novih kompetencija za rad u suvremenoj školi

Prijave se primaju do 17.06. na erp.angerona@gmail.com ili na 091 6226749 s podacima: ime i prezime, zanimanje, ustanova-škola/mjesto iz kojeg se dolazi.
Za dodatna pitanja, molim vas nazovite 091 622 6749.

 

NOVO U ANGERONI

 DIJAGNOSTIKA POTEŠKOĆA IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA PO ADOS-2 DIJAGNOSTIČKOM INSTRUMENTU

Od sada možete obaviti dijagnostiku po ADOS-2 dijagnostičkom instrumentu i u Angeroni. Edukacija i certifikacija kliničara provedena je u New York- Presbyterian Hospital/ Weill Cornell Medical Center, CENTER FOR AUTISM AND THE DEVELOPING BRAIN, čija je ravnateljica upravo jedna od autora ADOS-a, dr Catherine Lord koju sam imala čast upoznati.
Baš kao što su poteškoće iz autističnog spektra šarolike u svojoj lepezi ponašanja i simptomatologije, isto je tako i “šarolika” sama dijagnostika. Četo roditelji primjećuju da se njihovo dijete razvija na neki neuobičajeni način, ali tek kašnjenje u razvoju govora dovodi ih po savjet. Znaju izrazizi svoju zabrinutost pedijatrima na redovnom pregledu, međutim kod vrlo male djece (pričamo o dobi od 12-18 mjeseci) ostavljamo prostora i čekamo da se neke “stvari” poslože. U današnje vrijeme, iako je rpošlo već sedamdesetak godina od kada je gospodin Kenner spomenuo neka specifična ponašanja u djece te ih nazvao autističnima, ništa se previše u dijagnostici nije promijenilo. Ulaže se puno novaca u pronalazak uzroka, istraživanja gena, proučavanja ponašanja, ali nismo se baš tako daleko odmaknuli u spoznaji što je to autizam i njemu slična ponašanja, što ga uzrokuje i kako pomoći toj djeci i njihovim obiteljima da ostvare što kvalitetniji odnos unutar obitelji, ali i društvu općenito.
Ono što sa sigurnošću znamo, je da pravovremena rana intervencija, kad su djeca još jako malena i edukacija njihovih roditelja, ima snažan utjecaj na razvojni ishod i funkcioniranje obitelji u cjelosti. Postoje brojni programi rane intervencije koji se mogu primjenjivati u tretmanima djece s poteškoćama iz spektra, neki su znanstveno potvrdili svoju efikasnost, dok su drugi sporadično pomagali na ovaj ili onaj način bez znanstvene podloge, dok, nažalost postoje i “terapije” koje ozbiljno mogu narušavati zdravlje, pa i život djeteta. Zašto roditelj pribjegava svemu za što netko napiše, spomene, da je učinkovito i da je to “pravi lijek protiv autizma”, mogu jedino shvatiti ako na tu problematiku pogledam kao majka ne kao terapeut. Samo na taj način možda mogu razumijeti da valja probati sve dostupno, valjano ili ne, kako bi pomogla svojem djetetu koje je prije godinu dana pričalo, igralo se s drugima, a nakon toga, preko noći izgubilo sve ono dječje čemu sam se kao majka veselila. Jer, gdje god da se okrenem, koga god pitam, što god tražim, nitko nema odgovore, nitko nema savjet što i kako pomoći tom djetetu i sebi, a osjećam da mi vrijeme izmiče, vidim da su ponašanja ponekad i gora, osjećam da mi je dijete sve dalje...
Nije uobičajeno davati dijagnozu maloj djeci, ali nije niti profesionalno opravdano reći roditeljima da je sve u redu i da valja pričekati još neko vrijeme da vidimo hoće li se neke stvari razviti u pozitivnom ili negativnom smjeru. Vrijeme kada, neurorazvojno možemo najviše utjecati na mozak, ponašanja, razvoj, nam prolazi kroz prste kao suhi pjesak u rukama.
Kako se dijagnosticira autizam i druge poteškoće iz autističnog spektra?
Najčešće se koristi upitnik za roditelje M-CHAT (nešto sažetiji Q-CHAT), no to je upitnik, dok se kao dijagnostički instrument koristi ADOS-2 (ADOS). Kod M-CHAT upitnika, postavljaju se pitanja roditeljima, pri čemu oni odgovaraju prema onome što vide kod svojeg djeteta, međutim, oni su roditelji, pa je vrlo vjerojatno da će i odgovori biti u velikoj većini subjektivni, ali isto tako, kliničar koji provodi M-CHAT mora i provjeriti neke odgovore...primjer: Da li vaše dijete pokazuje prstom kad nešto želi? “Da, uvijek pokazuje”- kažu roditelji, a kad to provjerite, vidite da dijete ne uspostavlja nešto što bi trebalo da to pokazivanje prstićem ima svoju pravu funkciju i smisao. M-CHAT-om možemo dobiti smjer kretanja za daljnju opservaciju, ali i mogućnost da roditelje pravilnije usmjerimo kako postupati sa svojim djetetom.
ADOS-2 dijagnostički je instrument kojim se s dosta velikom vjerojatnošću može utvrditi da li je dijete u autističnom spektru poteškoća ili nije. Naravno, ne određuje se stupanj težine prisutnih simptoma, što obično zanima roditelje jer pravilnim intreventnim programima usmjerenim prema djetetu i posebno prema roditeljima, vi vidite kako se klinička slika koju pokazuje dijete mijenja, pa u godinu dana rada s djetetom možemo značajno poboljšati stanje (o tome nešto više uskoro). No, i jedna od autora ADOS-a, dr. Catherine Lord, navodi da nije 100% siguran, da kod jako male djece rezultat može biti i lažno pozitivan, ali i lažno negativan. To znači da u nekim slučajevima vi procijenite da dijete ima naznaka autizma, a kasnije se ustanovi da zapravo o tome nije riječ- lažno pozitivan, ili obrnuto, kada ne možete procijeniti niti uvidjeti simptomatologiju autizma, kažete da autizam nije prisutan, a zapravo kroz vrlo kratko vrijeme dijete pokazuje jasne simptome- lažno negativan. Lažno pozitivne i lažno negativne procjene najčešće se događaju kada procjenu vrši neiskusan kliničar jer za dijagnostiku ove vrste dječjih razvojnih poteškoća treba biti posebno osjetljiv te imati što više spoznaja i slika kako ti simptomi izgledaju u bilo kojoj sferi spektra. A to iskustvo kliničar može dobiti jedino neposrednim radom sa što više različite djece. Najčešće su upitne dijagnoze djece kada nemaju jasnu kliničku sliku autizma, već su to djeca koja su “malo čudna, malo svoja, vole čistoću, perfekciju, zanimaju ih neobične stari, mogu gledati jedan te isti crtić puno puta te znaju ga gotovo napamet, s njima lijepo razgovarate, ona lijepo pričaju, čak se čudite odakle im taj riječnik, znaju sva slova do trećeg rođendana, obožavaju brojeve, jako su živahna i aktivna...” Ta djeca vrlo često imaju lažno negativne (ne)dijagnoze, i često se zamijeni kliničkom slikom ADHD-a, te kad drugim stručnjacima bude puno jasnije (oko trećeg, četvrtog razreda osnovne škole, a nažalaost, ponekad i puno kasnije), dijete ili mlada osoba ima već značajnijih poteškoća u ponašanju, učenju, zadirkivanju od druge djece, razvija neke strahove, OCD porive i sl. No, imajte na umu da su godine donijele navike, navike rutine, a to nam je najteže mijenjati. Uvijek savjetujem, zaista nije važno da li ima razloga za dijagnozu ili ne, ali ako ste zabrinuti i oko najmanjih stvari o razvoju vašeg djeteta, pitajte. Promjenama svojeg ponašanja prema djetetu, najsnažnije utječete na promjenu njegovog ponašanja...pozitivno ili, nažalost, i negativno. “Dobivanje” dijagnoze ne znači da ste “izgubili” dijete, da je “kraj svijeta”...važno je dići životnu i adaptivnu funkcionalnost osobe, ali i obitelji na što veću moguću razinu jer dijete s poteškoćom iz autističnog spektra ima nepresušni izvor razvojnog potencijala koje samo treba pronaći...rad, upornost, ustrajnost, dosljednost, usponi i padovi ključ su boljeg razvojnog ishoda.

ERFCON 2017. 17-19.05. Zagreb


Od 17-19. svibnja u Zagrebu je održana 9. međunarodna konferencija Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod nazivom ERFCON 2017. Okupljajući znanstvenike, studente, početnike, teoretičare i praktičare iz svih područja edukacijske rehebailitacije, rehabilitatore, logopede i socijalne pedagoge, zaista se u tri dana moglo čuti dobrih predavača s vrlo zanimljivim temama iako moram priznati, a osjećam i neku dužnost da to primjetim je da u Hrvatskoj gdje nam ionako nedostaju seminari, konferencije ili ti ga stručna druženja za razmjenu mislli, spoznaja, prakse, dogodi se ovakva super konferencija, ali eto, obvezno je bilo pričati i slušati engleski jezik...pa sad, kad uzmem, da i nema toliko nas radnika koji baratamo engleskim jezikom dovoljno dobro, nažalost i ovaj skup znanja i iskustava bio je “nedostupan” za mnoge željne novih informacija. No, bilo nas je dosta, organizacija za svaku pohvalu, predavači također, prostor super.
I, eto, moja malenkost dala je doprinos sa svoja tri predavanja čije sažetke možete pročitati u knjizi sažetaka.
Možda i ne bih imala potrebu ovo sve spominjati da jedno od mojih predavanja nije izazvalo nešto poveću pomutnju, čak ljutnju i duboko razočarenje, predavanje koje je isprovociralo neke stručnjake do te mjere da su ustali i izaši, a prije toga imali su snažnu potrebu za burnom reakcijom koja je išla i do vrijeđanja kako ja pričam kao da ne živim u Hrvatskoj i da ja ne smijem misliti na način koji mislim... kako ti stručnjaci ipak nisu dali konstruktivni razgovor i čekali da se odgovori na postavljeno pitanje, već su imali monolog u kojem netko može razumijeti da su “ugroženi” njihovi stavovi i uvjerenja, ali da će vas uvjeravati kako nemate pravo čitati što želite i kako ćete uništiti sustav u kojem jeste, a o djeci i da ne govorim, mislim da je vrlo neprofesionalno jer po osobnom nahođenju, rasprava je nužna, različita mišljenja su nužna, pa čak i kaos je povremeno nužan, jer samo na taj način možemo doći do nekih odgovora i stati korak van začaranog kruga u kojem nema ničeg novog, a i nitko se ne usudi krenuti nekim drugim smjerom, već samo svi slijepo slijede korake uhodane zadnjih dvadeset godina. No, srećom, moja pristojnost i duboko poštovanje prema tim osobama dala je vremena da završe svoj monolog, komentar ili, možda, obranu svojih rigidnih razmišljanja, nisam ni sama sigurna koju sam to “ladicu ” otvorila svojim mislima i stavovima o djeci s poteškoćama iz autističnog spektra.Čak ne mogu niti napisati “poremećaji iz autističnog spektra” (mi uporno prevodimo engleski jezik, dok imamo prekrasan hrvatski), jer pitam se koji je to poremećaj, što je to poremećeno?! A da ta djeca imaju poteškoće, imaju, jer naše društvo ne funkcionira onako kako to oni čine i tu im je teško dok ne nauče one vještine koje im trebaju da bi bili prihvaćeni u sivilu midiokracije. Nažalost, neki s više, neki s manje uspjeha. Nažalost, kada je bio moj red da odgovorim na “napad” stručnjaka, nije bilo vremena, a i stručnjaci su napustili prostor zamahivajući kao da se čude sami sebi što su uopće imali potrebu doći na moje predavanje i potrošiti svoje vrijeme na ovakve “gluposti” koje su imali prilke čuti. Drago mi je, i nadasve sam vesela... možda “osuđena”, možda ne shvaćena, možda shvaćena kao laprdalo, možda ubuduće ne primjećena, možda ne poželjna, možda ne dorasla, možda nisam zaslužila mjesto u akademskim krugovima, ali...daj Bože da sam pokrenula razgovore i pričanja koja će barem uzburkati ovo nepomično stanje o tome da sve znamo o autizmu. Mi gradimo most izmežu teorije i prakse koji se svaki puta digne u sredini, kako bi dijete u spektru prošlo ispod njega...pitam se kad će taj most čvrsto stajati, a dijete će biti to koje će trebati ipak blago pognuti glavu, proći ispod i uspraviti se u visine...

07.03.2017. OŠ Sveti Đurđ održano predavanje na temu "STRATEGIJE ODGOJNO-OBRAZOVNOG PRISTUPA DJECI SA SELEKTIVNIM MUTIZMOM". Hvala na pozivu!