PONOVLJEN POZIV NA EDUKACIJU
Angerona, privatna edukacijsko-rehabilitacijska praksa iz Čakovca, poziva vas na edukaciju/radionicu za učitelje, asistente u nastavi, stručne suradnike i roditelje s temom “POTEŠKOĆE IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA U SUSTAVU REDOVNOG OSNOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA”
POTEŠKOĆE IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA U SUSTAVU REDOVNOG OSNOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
- EDUKACIJA ZA UČITELJE, ASISTENTE , STRUČNE SURADNIKE I RODITELJE
Čakovec 09.09.2017. s početkom u 9h u prostorima Udruge za autizam “Pogled” iz Nedelišća (mjesto održavanja Nedelišće).
Zadar 16.09.2017. gradska knjižnica, multimedijska dvorana, početak u 9h.
Zagreb 23.09.2017, Ulica grada Meinza 24, prostor Angerone, početak u 9h.
TEMATSKE CJELINE
1.Poteškoće iz autističnog spektra
- Što znamo ili još ne znamo o poteškoćama iz autističnog spektra, o tome da su to djeca ispred poteškoća socijalizacije i komunikacije koja imaju sužene interese i stereotipnu igru?
- specifičnosti socijalizacije i komunikacije (s druge perspektive)
- svako dijete ima svoju osobnost koju valja poštivati, po čemu su ta djeca drukčija od druge djece, što možemo pripisati autističnom spektru, a što reakciji djeteta tipičnog razvoja- nije sve autizam ili “autistično ponašanje”
- pravovremena dijagnostika
2. Inkluzija vs. Integracija
- razlika između integracije i inkluzije
- kako “prihvatiti” dijete u spektru, kao ga doživjeti, što očekivati
- kako pripremiti razred (djecu i druge roditelje) na dolazak djeteta u spektru
- uloga asistenta (potrebne kompetencije, odnos prema djetetu, obveze, što i kako pomoći, što tražiti od djeteta, kako poticati bolji razvoj adaptivnih vještina te samostalnosti)
- teorija vs. praksa
3.Učenik s poteškoćama iz autističnog spektra
- specifičnosti učenja
- verbalni, ali i neverbalni učenici
- što raditi, kako “animirati” učenika u 45 minuta školskog sata, kako uključiti učenika u nastavni proces
- priprema za nastavni sat
- “prazan hod”
- senzorna integracija- što je važno znati?
- alternativni oblici komunikacije- što je to i kako raditi s tim?
- hiperleksija- što je to i što s time?!
4. Učenici s drugim poteškoćama u razvoju (sindrom Down, ADHD, djeca s poteškoćama u ponašanju i emocionalnim poeškoćama)
5. Asistent u nastavi
- specifičnosti edukacije asistenta djetetu s poteškoćama iz austističnog spektra
- specifičnosti rada- kada i kako pomagati, a kada i kako poticati samostalnost
- što raditi, kako što bolje uključuti učenika u nastavni proces
5. Učitelj u razredu s učenikom s poteškoćama iz autističnog spektra
- kompetencije učitelja
- učiteljeve zabrinutosti i najčešća pitanja (primjeri iz prakse)
- izrada individualnog edukacijskog plana rada (primjeri)
- ocjenjivanje učenika te evaluacija IEP-a
- praćenje napretka te postavljanje ciljeva (kratkoročnih i dugoročnih)- primjeri
- metode i strategije rada, udžbenici, materijali za rad, didaktika
- “iskorištavanje” vršnjaka u podučavanju, učenju i stvaranju socijalnih interakcija
4.Nužne pretpostavke/faktori za uključivanje djeteta s poteškoćama iz spektra u redovni sustav
- koji odgojno-obrazovni sustav je preporučljiv za dijete s poteškoćom iz spektra, kada je “opravdano” upisati dijete u redovni sustav, kada ne?
- značenje rane intervencije i povezanost rane intervencije s razvojnim ishodom i akademskim napredovanjem
Minimalan broj prijavljenih je 10, a maksimalan 30 sudionika po grupi. Mjesto održavanja:
Čakovec 09.09.2017. s početkom u 9h u prostorima Udruge za autizam “Pogled” iz Nedelišća (mjesto održavanja Nedelišće).
Zadar 16.09.2017. gradska knjižnica, multimedijska dvorana, početak u 9h.
Zagreb 23.09.2017., Ulica grada Meinza 24, prostor Angerone, početak u 9h.
Edukacija će se održati u trajanju od 5 školskih sati.
KOTIZACIJA
Učitelji 300kn/osoba
Stručni suradnici (logopedi, rehabilitatori, psiholozi, pedagozi i dr.) 450kn/osoba
Roditelji i asistenti 150 kn (oba roditelja 280kn)
Druga osoba iz iste škole, institucije 10% popusta, treća 20%, četvrta besplatno.
Predavač je Nataša Dolović, profesor rehabilitator te učiteljica razredne nastave s dogogodišnjim iskustvom u radu s djecom, čiji je posebni profesionalni izazov u radu i podučavanju djece iz austičnog spektra poteškoća (www.angerona1.blogspot.com). Predavač je na brojnim konferencijama u Hrvatskoj i svijetu, a njezina su predavanja isključivo zaključak i rezultat dogogodišnje suradnje s osnovnim školama te neposrednog rada s djecom u spektru.
Ovo je uvodna edukacija/radionica te ujedno i prva u nizu radionica koje se planiraju provoditi mjesečno , počevši od listopada pa tijekom cijele školske godine gdje će biti tematika vezana uz nastavne jedinice po predmetima za razrednu nastavu. Isto tako, teme će bit podložne promjenama ovisno o potrebama i interesu sudionika!
Ciljevi edukacije:
- pripremiti učitelje, asistente, stručne suradnike i roditelje za ulazak djeteta u spektru u prvi razred
- pružati adekvatne informacije o poteškoćama iz autističnog spektra
- pružati savjet kako postupati i raditi s učenikom u spektru
- ponuditi idejna rješenja za obradu nastavnih sadržaja
- usmjeriti na važnost polaženja djece u spektru u redovni sustav odgoja i obrazovanja, ali i adekvatnu pripremu djeteta za taj sustav
- pružati sigurnost u radu te smjernice edukacijskog planiranja
- ponuditi superviziju
- poštivati individualnost i različitost
- prikazati primjere iz prakse
- ukazati na (ne)povezanost teorije i prakse
- ohrabriti i motivirati učitelje i asistente za drukčiji profesionalni izazov
- dati mogućnost stjecanja novih kompetencija za rad u suvremenoj školi
Prijave se primaju na erp.angerona@gmail.com ili na 091 6226749 s podacima: ime i prezime, zanimanje, ustanova-škola/mjesto iz kojeg se dolazi (Čakovec, do 05.09.; Zadar do 13.09.; Zagreb do 20.09.)
Za dodatna pitanja, molim vas nazovite 091 622 6749.
utorak, 22. kolovoza 2017.
utorak, 15. kolovoza 2017.
HORIZONTI NAŠEG UMA
Nataša Dolović
Dr. House (isječak iz televizijske serije u kojoj se pojavljje dječak s autizmom)...
“Dr. House (roditeljima autističnog djeteta): Vaše dijete je u istom neredu kao i kada smo ga zaprimili. Otkrit ćemo što nije u redu i tretirati sve što nije u redu osim njegovog autizma.
Kasnije Dr. Wilson kaže Dr. Housu: To je bilo bezosjećajno. Nada je sve što ti roditelji imaju.
Dr. House: Ne, nada je ono što ih čini jadnima.
Dr. Cameroon: Zar je toliko pogrešno da žele imati normalno dijete? Normalno je željeti biti normalan.
Dr. House: Vidiš, vitki, društveno privilegirani pripadnici bijele rase oblikuju takve pravilne, male krugove. Pretpostavljamo kako je svatko unutar tog kruga normalan, a sve one izvan njega treba pokoriti, slomiti i resetirati kako bismo ih utrpali u krug. Ako u tome ne uspijemo, trebamo ih strpati u instituciju ili još gore, žaliti.
Dr. Cameroon: Dakle, pogrešno je žaliti tog dječaka?
Dr. House: Zašto bi žalila nekoga tko odbaci kurtoazne formalnosti koje su sasvim beznačajne, neiskrene, i stoga ponižavajuće? Ovo dijete se ne mora pretvarati da ga brinu tvoja križobolja, izlučevine ili svrbež tvoje bake. Možeš li zamisliti koliko bi olakšanje bilo živjeti život bez tih zatupljujućih društvenih cjepidlačenja?
Ne žalim tog klinca..
Zavidim mu!!”
“Normalno je željeti biti normalan”... da, zaista je normalno željeti biti normalan...ali, pitam se ili, pitam vas, što je to normalno? Ono što govori “dr. House” ima zaista jednu dubinu misli i istine koja ne bi baš dobro “sjela” mnogima. Ako uzmem autizam kao razvojnu poteškoću o kojoj se jako malo zna (naročito o uzrocima), mogu se jedino osjećati jadno zbog nedostatka vlastitih mogućnosti, sposobnosti i znanja koje će mi pomoći da nađem “kompromis” s tim osobama. Zamislite, kada učite neki strani jezik, koliko je veliki nedostatak što ne živite u tom govornom području, među tim ljudima, i da zapravo količina usvojenih stranih riječi ne znači da ćete s tim ljudima dobro komunicirirati...uvijek pored tog formalnog verbanog postoji i nešto neformalno i neverbalno s čime se jedino možete...roditi! A to znači da morate stati korak van od svih “zatupljujućih društvenih cjepidlačenja”! Primjer učenja stranog jezika samo je jedan u nizu pokušaja kako razumijeti poteškoće iz autističnog spektra. “Zatupljujuća društvena cjepidlačenja” više su nego prisutna u našem prihvaćanju, obrazovanju i življenju općenito. Uvijek postoje oni koji koriste moć centripetalne sile kako bi vas, vase misli, vaš život držli u krugu “iskrene i kurtuozne formalnosti” , a smognete li dovoljno snage i učinite iskorak van tog kruga, i pri tome ostavite dojam da vas ne “brine nečija križobolja, izlučevine ii svrbež nečije bake” baš kako to čine djeca s autizmom, kaže “dr. House”, odmah niste “normalni”. Ne samo odrasle osobe s poteškoćama iz autističnog spektra, već i djeca, jednostavno ne vole da ih “tretirate” kao nesposobnjakoviće kojima nešto “fali”. Volite li vi da vas tako tretiraju? I onda se dogodi onaj njihov pogled kao da vama nešto fali jer s njim razgovarate jezikom koji ne razumiju, tepate i gugućete, glasni ste kao da su oni gluhi, pa onda očekujete da s vama razgovaraju i pričaju vam o zadnjoj dogodovštini, što su radili, jeli i pili u vriću i školi, s kojim se prijateljem igrali, čudite se zašto stalno imaju motoričke manirizme, razna mahanja rukicama, vrtnje kotačima, ljuljanja, bacanja jer žele čuti zvuk bacanja predmeta, zašto vam ne kažu “mama, molim te, daš mi sok”, drže uši zatvorenima, vole samoću... I da, normalno je željeti da vaše dijete nema autizam ili neko drugo stanje iz autističnog spektra, normalno je željeti da imate dijete onakvo kakvo ima većina, “normalno” dijete kakvo ste zamišljali u glavi kada ste ga nosili i čekali punih devet mjeseci i kakvom ste se veslili...onakvo kakvo je “očekivano” u “zatupljujućem društvu cjepidlačenja”. Ali eto, vi niste dobili takvo dijete, vi ste dobili dijete koje je sve samo ne licemjerno, koje ima “kurtuoznu formalnost” onda kada to osjeti jer osjeti ljude koji su to zaslužili, koje vas grli i mazi onda kada to osjeti, ali vas voli najčišćom ljubavi koju ljudsko biće može doživjeti jer za njega ne postoji sivi svijet u kojem živimo svi mi, ne postoje “kurtuozne formalnosti koje su beznačajne, neiskrene, i stoga ponižavajuće”. O, da, nije lako razumijeti autizam...živjeti autizam...biti roditelj djetetu s autizmom... A kod njih je sve tako jasno, čisto, određeno, iskreno! Jučer, kao da neke energije vuku sve na svoje, upalim televizor nakon nekoliko dana, “neka” emisija na HRT4 i jedan mali prilog o autizmu u jednoj ustanovi u Zagrebu. Vidim , emisija je stara jer priča o danu svjesnosti o autizmu, pa u skladu s tim i ta ustanova...Da sam mladi roditelj kojem su jučer rekli da dijete ima poteškoća iz autističnog spektra, jedino mogu uzeti brdo tableta za smirenje, prije toga plakati 1000 sati do iznemoglosti jer mi je ta emisija tako lijepo rekla kako će moje dijete sa 6 ili više godina razvrstavati predmete po boji i to je vrh vrhova njegovog postignuća, a i ono dijete koje je naučilo računati do 20 to nikada neće u redovnom sustavu odgoja i obrazovanja, jer to nije niti prikazano. No, ne spominje se zašto, a niti se ne raspravlja da ta djeca uopće mogu u redovnu školu, već se prikazuje glorifikacija segregacije u institucijama kao znak apsolutne neprihvaćenosti neurorazličitosti o kojoj sve više raspravljamo (barem to čine oni koji su se posvetili profesionalnom i osobnom rastu i razvoju). Zaista se trudim razumijeti roditelje koji mi dolaze, ali isto tako trebam pomoć u razumijevanju onih koje vrlo površno zanima što dijete radi. Vjeruju osobama koje rade s njihovim djetetom, osobe koje su ih “uvjerili” kako su dosegli plato razvoja i dalje se ne može. Pa sinapse se stvaraju dok smo živi, samo čekaju da ih netko nešto nauči, ali, eto, ograničenja vlastitog uma ne daju nam ići dalje. Neki su “odustali”, preumorni od traženja, preumorni od uvjeravanja. Ali, opet ću neke razočarati, to nema veze s autizmom već onim koliko smo spremni “uložiti” sebe, bio autizam prisutan ili ne. Jednom je jedna osoba, mom srcu posebna, rekla: ” Zamisli, kakav bi bio svijet da se svaki roditelj trudi oko svog djeteta kao što se trudi većina roditelja djece s poteškoćama u razvoju...pa mi bi bili svijet s najpametnijim ljudima, bez problema u ponašanju, bez depresija, bez drugih psihičkih oboljenja!” I imao je pravo. Koliko pažnje, truda i rada se ulaže u svako to dijete, dok djecu tipičnog razvoja prihvaćamo bez presedana, ponekad ih čak niti ne primjećujući, kao da je to “normalno” pa stoga niti ne razmišljamo da li su naša djeca neurorazličita ili ne... I opet, krug se zatvara, “normalno je željeti normalno dijete”. No, uvijek je jedna priča vezana uz roditeljstvo, a druga priča uz društvo i sustav u koji moramo uključiti dijete. Lijepo piše nova kurikularna reforma da će svako dijete s teškoćama u razvoju imati svoj inidivudualni kurikulum...a što je to? Ništa drugo nego IOOP-a ili IEP (individulani odgojno-obrazovni plan ili individualni edukacijski plan,, samo mijenjamo termine), no ja ne vidim plan tko će to raditi već vidim zbunjene nastavnike koji su po zakonu dobili dijete s poteškoćama razvoja u svoj razred. Ako imaju asistenta, bit će sve u redu, a ako ne onda neće moći u razred. Postavit će se obrazovni ciljevi, pa ako nema problema u ponašanju, škola će uzeti lovorike izvrsnosti provođenja inkluzije, a da nema tri čista pojma koliko je roditelj uložio u to da njegovo dijete nešto i nauči i tako zadovolji “zatupljujuća društvena cjepidlačenja”. Ako je dijete verbalno i ima kognitivne sposobnosti koje mu pomažu pratiti redovni plan i program sukladno metodikama i strategijama usvajanja nastavnog sadržaja kao i druga djeca , biti će sve u redu, ali...ponašanje s kojima se nastavnici ne “nose” (naravno da to ne mogu jer nemaju pojma što su ponašanja vezana uz autizam, kako razlikovati manipulativna ponašanja od onih koja čine biologiju autizma i što bi zaista trebali poštivati), odmah je to dijete koje se ne može obrazovati u redovnom sustavu. I tako, dođu naša djeca do petog razreda, jer su imali jednu učiteljicu punu razumijevanja, a i dijete je još malo pa nema problema s njim u razredu jer tu je i asistent koji, jadan, cijeli dan trudi se nešto raditi s djetetom, a obrazovanje- manje važno. U petom razredu, odjednom se pojavi više nastavnika, a svaki, naravno, drži “više do sebe i svojih” metodika i strategija podučavanja, a ovo naše dijete s autizmom ne razumije taj egocentrični stav u podučavanju, pa se jednostavno izgubi. Ne prati udžbenik, ( a biste li vi pratili nešto što vam nitko nije pokazao ili pokušao vas naučiti?) i eto nas u posebnoj ustanovi, školi, centru... Pa kako da se osobe s poteškoćama iz autističnog spektra zaposle??? Kad ih se stalno uvjerava da ne mogu naučiti! Mi roditelji, učitelji, cijeli svoj životni vijek posvetimo tome da svoje dijete naučimo neovisnosti, samostanosti, odgovornosti... Dajte toj djeci i tim mladim ljudima šansu, šansu da onakvi kakvi jesu pronađu svoj put u “zatupljujućem društvenom cjepidlačenju” jer, nažalost, svi oni iznad i ispod moraju biti puno spretniji, pametniji i sposobniji uklopiti se u tu sredinu i zapravo, mi, svi oni s imalo razumijevanja zaista moramo “zavidjeti” toj djeci što su takva kakva jesu. Nas su učili i , nažalost, naučili kako da se ukolpimo u “društveno cjepidlačenje” kako bi bili “prihvaćeni”...Mislim da moramo preispitati neke aspekte vrijednosti življenja i čovjeka uopće...možda preduboka misao, ali, dragi moji, počnimo se poštivati i manje osuđivati naše postojanje. Kod djece s autizmom najteže je pronaći put do njihovog potencijala. Svojim ponašanjima svestrano se bore da ne dođete do toga. Odbijaju svaku njima nepoznatu spoznaju, vješto se prave nezainteresiranima, odsutnima, čak vam i zatvore oči s dignutim nosekom, počnu i pjevati, a neki i vikati. Imate dobar dramski prikaz, teatralnu eksponiranost, ali znajte da ste u svakom trenutku praćeni i izmjereni na sto načina da li ste odustali od daljnjeg traženja potencijala ili ne. Ako niste odustali, dramski prikaz bit će još nešto dramatičniji, ali vjerujte, budete li dovoljno strpljivi i dosljedni, vrlo brzo dobit ćete nekog tko će vam se veseliti. No, približava nam se nova školska godina, idemo ispočetka, a mene više od svega zanima da li smo se mi, odrasli, koji radimo s djecom u sustavu i van njega, makli barem malo na tom putu prihvaćanja i razumijevanja neurazličitosti djece koju susrećemo svaki dan. Ima divnih učitelja, ravnateljica i ravnatelja, škola koje zaista žive i rade inkluziju, a meni je samo želja da oni ne ostanu rijetki!
četvrtak, 15. lipnja 2017.
nedjelja, 11. lipnja 2017.
Angerona, privatna edukacijsko-rehabilitacijska praksa iz Čakovca, poziva vas na edukaciju/radionicu za učitelje, asistente u nastavi, stručne suradnike i roditelje s temom “POTEŠKOĆE IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA U SUSTAVU REDOVNOG OSNOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA”
POTEŠKOĆE IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA U SUSTAVU REDOVNOG OSNOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
- EDUKACIJA ZA UČITELJE, ASISTENTE , STRUČNE SURADNIKE I RODITELJE
TEMATSKE CJELINE
1.Poteškoće iz autističnog spektra
- Što znamo ili još ne znamo o poteškoćama iz autističnog spektra, o tome da su to djeca ispred poteškoća socijalizacije i komukacije koja imaju sužene interese i stereotipnu igru?
- specifičnosti socijalizacije i komunikacije (s druge perspektive)
- svako dijete ima svoju osobnost koju valja poštivati, po čemu su ta djeca drukčija od druge djece, što možemo pripisati autističnom spektru, a što reakciji djeteta tipičnog razvoja- nije sve autizam ili “autistično ponašanje”
- pravovremena dijagnostika
2. Inkluzija vs. Integracija
- razlika između integracije i inkluzije
- kako “prihvatiti” dijete u spektru, kao ga doživjeti, što očekivati
- kako pripremiti razred (djecu i druge roditelje) na dolazak djeteta u spektru
- uloga asistenta (potrebne kompetencije, odnos prema djetetu, obveze, što i kako pomoći, što tražiti od djeteta, kako poticati bolji razvoj adaptivnih vještina te samostalnosti)
- teorija vs. praksa
3.Učenik s poteškoćama iz autističnog spektra
- specifičnosti učenja
- verbalni, ali i neverbalni učenici
- što raditi, kako “animirati” učenika u 45 minuta školskog sata, kako uključiti učenika u nastavni proces
- priprema za nastavni sat
- “prazan hod”
- senzorna integracija- što je važno znati?
- alternativni oblici komunikacije- što je to i kako raditi s tim?
- hiperleksija- što je to i što s time?!
4.Asistent u nastavi
- specifičnosti edukacije asistenta djetetu s poteškoćama iz austističnog spektra
- specifičnosti rada- kada i kako pomagati, a kada i kako poticati samostalnost
- što raditi, kako što bolje uključuti učenika u nastavni proces
5. Učitelj u razredu s učenikom s poteškoćama iz autističnog spektra
- kompetencije učitelja
- učiteljeve zabrinutosti i najčešća pitanja (primjeri iz prakse)
- izrada individualnog edukacijskog plana rada (primjeri)
- ocjenjivanje učenika te evaluacija IEP-a
- praćenje napretka te postavljanje ciljeva (kratkoročnih i dugoročnih)- primjeri
- metode i strategije rada, udžbenici, materijali za rad, didaktika
- “iskorištavanje” vršnjaka u podučavanju, učenju i stvaranju socijalnih interakcija
5.Nužne pretpostavke/faktori za uključivanje djeteta s poteškoćama iz spektra u redovni sustav
- koji odgojno-obrazovni sustav je preporučljiv za dijete s poteškoćom iz spektra, kada je opravdano upisati dijete u redovni sustav, kada ne?
- značenje rane intervencije i povezanost rane intervencije s razvojnim ishodom i akademskim napredovanjem
Edukacija/radionica će se održati u Čakovcu, minimalan broj prijavljenih je 10, a maksimalan 30 sudionika po grupi. Mjesto održavanja će biti naknadno javljeno, obzirom na broj prijavljenih.
Planirani dan održavanja je subota 17. lipnja 2017. u trajanju od 5 školska sata i pauzom prema potrebi, s početkom u 9h (moguć fleksibilan početak zbog dolaska autobusa iz Zg)
KOTIZACIJA
Učitelji 300kn/osoba
Stručni suradnici (logopedi, rehabilitatori, psiholozi, pedagozi i dr.) 450kn/osoba
Roditelji i asistenti 150 kn (oba roditelja 280kn)
Druga osoba iz iste škole, institucije 10% popusta, treća 20%, četvrta besplatno.
Kava, sokovi, grickalice... uključeni :)
Ciljevi edukacije:
- pripremiti učitelje, asistente, stručne suradnike i roditelje za ulazak djeteta u spektru u prvi razred
- pružati adekvatne informacije o poteškoćama iz autističnog spektra
- pružati savjet kako postupati i raditi s učenikom u spektru
- ponuditi idejna rješenja za obradu nastavnih sadržaja
- usmjeriti na važnost polaženja djece u spektru u redovni sustav odgoja i obrazovanja, ali i adekvatnu pripremu djeteta za taj sustav
- pružati sigurnost u radu te smjernice edukacijskog planiranja
- ponuditi superviziju
- poštivati individualnost i različitost
- prikazati primjere iz prakse
- ukazati na (ne)povezanost teorije i prakse
- ohrabriti i motivirati učitelje i asistente za drukčiji profesionalni izazov
- dati mogućnost stjecanja novih kompetencija za rad u suvremenoj školi
Prijave se primaju do 17.06. na erp.angerona@gmail.com ili na 091 6226749 s podacima: ime i prezime, zanimanje, ustanova-škola/mjesto iz kojeg se dolazi.
Za dodatna pitanja, molim vas nazovite 091 622 6749.
POTEŠKOĆE IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA U SUSTAVU REDOVNOG OSNOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
- EDUKACIJA ZA UČITELJE, ASISTENTE , STRUČNE SURADNIKE I RODITELJE
TEMATSKE CJELINE
1.Poteškoće iz autističnog spektra
- Što znamo ili još ne znamo o poteškoćama iz autističnog spektra, o tome da su to djeca ispred poteškoća socijalizacije i komukacije koja imaju sužene interese i stereotipnu igru?
- specifičnosti socijalizacije i komunikacije (s druge perspektive)
- svako dijete ima svoju osobnost koju valja poštivati, po čemu su ta djeca drukčija od druge djece, što možemo pripisati autističnom spektru, a što reakciji djeteta tipičnog razvoja- nije sve autizam ili “autistično ponašanje”
- pravovremena dijagnostika
2. Inkluzija vs. Integracija
- razlika između integracije i inkluzije
- kako “prihvatiti” dijete u spektru, kao ga doživjeti, što očekivati
- kako pripremiti razred (djecu i druge roditelje) na dolazak djeteta u spektru
- uloga asistenta (potrebne kompetencije, odnos prema djetetu, obveze, što i kako pomoći, što tražiti od djeteta, kako poticati bolji razvoj adaptivnih vještina te samostalnosti)
- teorija vs. praksa
3.Učenik s poteškoćama iz autističnog spektra
- specifičnosti učenja
- verbalni, ali i neverbalni učenici
- što raditi, kako “animirati” učenika u 45 minuta školskog sata, kako uključiti učenika u nastavni proces
- priprema za nastavni sat
- “prazan hod”
- senzorna integracija- što je važno znati?
- alternativni oblici komunikacije- što je to i kako raditi s tim?
- hiperleksija- što je to i što s time?!
4.Asistent u nastavi
- specifičnosti edukacije asistenta djetetu s poteškoćama iz austističnog spektra
- specifičnosti rada- kada i kako pomagati, a kada i kako poticati samostalnost
- što raditi, kako što bolje uključuti učenika u nastavni proces
5. Učitelj u razredu s učenikom s poteškoćama iz autističnog spektra
- kompetencije učitelja
- učiteljeve zabrinutosti i najčešća pitanja (primjeri iz prakse)
- izrada individualnog edukacijskog plana rada (primjeri)
- ocjenjivanje učenika te evaluacija IEP-a
- praćenje napretka te postavljanje ciljeva (kratkoročnih i dugoročnih)- primjeri
- metode i strategije rada, udžbenici, materijali za rad, didaktika
- “iskorištavanje” vršnjaka u podučavanju, učenju i stvaranju socijalnih interakcija
5.Nužne pretpostavke/faktori za uključivanje djeteta s poteškoćama iz spektra u redovni sustav
- koji odgojno-obrazovni sustav je preporučljiv za dijete s poteškoćom iz spektra, kada je opravdano upisati dijete u redovni sustav, kada ne?
- značenje rane intervencije i povezanost rane intervencije s razvojnim ishodom i akademskim napredovanjem
Edukacija/radionica će se održati u Čakovcu, minimalan broj prijavljenih je 10, a maksimalan 30 sudionika po grupi. Mjesto održavanja će biti naknadno javljeno, obzirom na broj prijavljenih.
Planirani dan održavanja je subota 17. lipnja 2017. u trajanju od 5 školska sata i pauzom prema potrebi, s početkom u 9h (moguć fleksibilan početak zbog dolaska autobusa iz Zg)
KOTIZACIJA
Učitelji 300kn/osoba
Stručni suradnici (logopedi, rehabilitatori, psiholozi, pedagozi i dr.) 450kn/osoba
Roditelji i asistenti 150 kn (oba roditelja 280kn)
Druga osoba iz iste škole, institucije 10% popusta, treća 20%, četvrta besplatno.
Kava, sokovi, grickalice... uključeni :)
Ciljevi edukacije:
- pripremiti učitelje, asistente, stručne suradnike i roditelje za ulazak djeteta u spektru u prvi razred
- pružati adekvatne informacije o poteškoćama iz autističnog spektra
- pružati savjet kako postupati i raditi s učenikom u spektru
- ponuditi idejna rješenja za obradu nastavnih sadržaja
- usmjeriti na važnost polaženja djece u spektru u redovni sustav odgoja i obrazovanja, ali i adekvatnu pripremu djeteta za taj sustav
- pružati sigurnost u radu te smjernice edukacijskog planiranja
- ponuditi superviziju
- poštivati individualnost i različitost
- prikazati primjere iz prakse
- ukazati na (ne)povezanost teorije i prakse
- ohrabriti i motivirati učitelje i asistente za drukčiji profesionalni izazov
- dati mogućnost stjecanja novih kompetencija za rad u suvremenoj školi
Prijave se primaju do 17.06. na erp.angerona@gmail.com ili na 091 6226749 s podacima: ime i prezime, zanimanje, ustanova-škola/mjesto iz kojeg se dolazi.
Za dodatna pitanja, molim vas nazovite 091 622 6749.
NOVO U ANGERONI
DIJAGNOSTIKA POTEŠKOĆA IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA PO ADOS-2 DIJAGNOSTIČKOM INSTRUMENTU
Od sada možete obaviti dijagnostiku po ADOS-2 dijagnostičkom instrumentu i u Angeroni. Edukacija i certifikacija kliničara provedena je u New York- Presbyterian Hospital/ Weill Cornell Medical Center, CENTER FOR AUTISM AND THE DEVELOPING BRAIN, čija je ravnateljica upravo jedna od autora ADOS-a, dr Catherine Lord koju sam imala čast upoznati.
Baš kao što su poteškoće iz autističnog spektra šarolike u svojoj lepezi ponašanja i simptomatologije, isto je tako i “šarolika” sama dijagnostika. Četo roditelji primjećuju da se njihovo dijete razvija na neki neuobičajeni način, ali tek kašnjenje u razvoju govora dovodi ih po savjet. Znaju izrazizi svoju zabrinutost pedijatrima na redovnom pregledu, međutim kod vrlo male djece (pričamo o dobi od 12-18 mjeseci) ostavljamo prostora i čekamo da se neke “stvari” poslože. U današnje vrijeme, iako je rpošlo već sedamdesetak godina od kada je gospodin Kenner spomenuo neka specifična ponašanja u djece te ih nazvao autističnima, ništa se previše u dijagnostici nije promijenilo. Ulaže se puno novaca u pronalazak uzroka, istraživanja gena, proučavanja ponašanja, ali nismo se baš tako daleko odmaknuli u spoznaji što je to autizam i njemu slična ponašanja, što ga uzrokuje i kako pomoći toj djeci i njihovim obiteljima da ostvare što kvalitetniji odnos unutar obitelji, ali i društvu općenito.
Ono što sa sigurnošću znamo, je da pravovremena rana intervencija, kad su djeca još jako malena i edukacija njihovih roditelja, ima snažan utjecaj na razvojni ishod i funkcioniranje obitelji u cjelosti. Postoje brojni programi rane intervencije koji se mogu primjenjivati u tretmanima djece s poteškoćama iz spektra, neki su znanstveno potvrdili svoju efikasnost, dok su drugi sporadično pomagali na ovaj ili onaj način bez znanstvene podloge, dok, nažalost postoje i “terapije” koje ozbiljno mogu narušavati zdravlje, pa i život djeteta. Zašto roditelj pribjegava svemu za što netko napiše, spomene, da je učinkovito i da je to “pravi lijek protiv autizma”, mogu jedino shvatiti ako na tu problematiku pogledam kao majka ne kao terapeut. Samo na taj način možda mogu razumijeti da valja probati sve dostupno, valjano ili ne, kako bi pomogla svojem djetetu koje je prije godinu dana pričalo, igralo se s drugima, a nakon toga, preko noći izgubilo sve ono dječje čemu sam se kao majka veselila. Jer, gdje god da se okrenem, koga god pitam, što god tražim, nitko nema odgovore, nitko nema savjet što i kako pomoći tom djetetu i sebi, a osjećam da mi vrijeme izmiče, vidim da su ponašanja ponekad i gora, osjećam da mi je dijete sve dalje...
Nije uobičajeno davati dijagnozu maloj djeci, ali nije niti profesionalno opravdano reći roditeljima da je sve u redu i da valja pričekati još neko vrijeme da vidimo hoće li se neke stvari razviti u pozitivnom ili negativnom smjeru. Vrijeme kada, neurorazvojno možemo najviše utjecati na mozak, ponašanja, razvoj, nam prolazi kroz prste kao suhi pjesak u rukama.
Kako se dijagnosticira autizam i druge poteškoće iz autističnog spektra?
Najčešće se koristi upitnik za roditelje M-CHAT (nešto sažetiji Q-CHAT), no to je upitnik, dok se kao dijagnostički instrument koristi ADOS-2 (ADOS). Kod M-CHAT upitnika, postavljaju se pitanja roditeljima, pri čemu oni odgovaraju prema onome što vide kod svojeg djeteta, međutim, oni su roditelji, pa je vrlo vjerojatno da će i odgovori biti u velikoj većini subjektivni, ali isto tako, kliničar koji provodi M-CHAT mora i provjeriti neke odgovore...primjer: Da li vaše dijete pokazuje prstom kad nešto želi? “Da, uvijek pokazuje”- kažu roditelji, a kad to provjerite, vidite da dijete ne uspostavlja nešto što bi trebalo da to pokazivanje prstićem ima svoju pravu funkciju i smisao. M-CHAT-om možemo dobiti smjer kretanja za daljnju opservaciju, ali i mogućnost da roditelje pravilnije usmjerimo kako postupati sa svojim djetetom.
ADOS-2 dijagnostički je instrument kojim se s dosta velikom vjerojatnošću može utvrditi da li je dijete u autističnom spektru poteškoća ili nije. Naravno, ne određuje se stupanj težine prisutnih simptoma, što obično zanima roditelje jer pravilnim intreventnim programima usmjerenim prema djetetu i posebno prema roditeljima, vi vidite kako se klinička slika koju pokazuje dijete mijenja, pa u godinu dana rada s djetetom možemo značajno poboljšati stanje (o tome nešto više uskoro). No, i jedna od autora ADOS-a, dr. Catherine Lord, navodi da nije 100% siguran, da kod jako male djece rezultat može biti i lažno pozitivan, ali i lažno negativan. To znači da u nekim slučajevima vi procijenite da dijete ima naznaka autizma, a kasnije se ustanovi da zapravo o tome nije riječ- lažno pozitivan, ili obrnuto, kada ne možete procijeniti niti uvidjeti simptomatologiju autizma, kažete da autizam nije prisutan, a zapravo kroz vrlo kratko vrijeme dijete pokazuje jasne simptome- lažno negativan. Lažno pozitivne i lažno negativne procjene najčešće se događaju kada procjenu vrši neiskusan kliničar jer za dijagnostiku ove vrste dječjih razvojnih poteškoća treba biti posebno osjetljiv te imati što više spoznaja i slika kako ti simptomi izgledaju u bilo kojoj sferi spektra. A to iskustvo kliničar može dobiti jedino neposrednim radom sa što više različite djece. Najčešće su upitne dijagnoze djece kada nemaju jasnu kliničku sliku autizma, već su to djeca koja su “malo čudna, malo svoja, vole čistoću, perfekciju, zanimaju ih neobične stari, mogu gledati jedan te isti crtić puno puta te znaju ga gotovo napamet, s njima lijepo razgovarate, ona lijepo pričaju, čak se čudite odakle im taj riječnik, znaju sva slova do trećeg rođendana, obožavaju brojeve, jako su živahna i aktivna...” Ta djeca vrlo često imaju lažno negativne (ne)dijagnoze, i često se zamijeni kliničkom slikom ADHD-a, te kad drugim stručnjacima bude puno jasnije (oko trećeg, četvrtog razreda osnovne škole, a nažalaost, ponekad i puno kasnije), dijete ili mlada osoba ima već značajnijih poteškoća u ponašanju, učenju, zadirkivanju od druge djece, razvija neke strahove, OCD porive i sl. No, imajte na umu da su godine donijele navike, navike rutine, a to nam je najteže mijenjati. Uvijek savjetujem, zaista nije važno da li ima razloga za dijagnozu ili ne, ali ako ste zabrinuti i oko najmanjih stvari o razvoju vašeg djeteta, pitajte. Promjenama svojeg ponašanja prema djetetu, najsnažnije utječete na promjenu njegovog ponašanja...pozitivno ili, nažalost, i negativno. “Dobivanje” dijagnoze ne znači da ste “izgubili” dijete, da je “kraj svijeta”...važno je dići životnu i adaptivnu funkcionalnost osobe, ali i obitelji na što veću moguću razinu jer dijete s poteškoćom iz autističnog spektra ima nepresušni izvor razvojnog potencijala koje samo treba pronaći...rad, upornost, ustrajnost, dosljednost, usponi i padovi ključ su boljeg razvojnog ishoda.
DIJAGNOSTIKA POTEŠKOĆA IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA PO ADOS-2 DIJAGNOSTIČKOM INSTRUMENTU
Od sada možete obaviti dijagnostiku po ADOS-2 dijagnostičkom instrumentu i u Angeroni. Edukacija i certifikacija kliničara provedena je u New York- Presbyterian Hospital/ Weill Cornell Medical Center, CENTER FOR AUTISM AND THE DEVELOPING BRAIN, čija je ravnateljica upravo jedna od autora ADOS-a, dr Catherine Lord koju sam imala čast upoznati.
Baš kao što su poteškoće iz autističnog spektra šarolike u svojoj lepezi ponašanja i simptomatologije, isto je tako i “šarolika” sama dijagnostika. Četo roditelji primjećuju da se njihovo dijete razvija na neki neuobičajeni način, ali tek kašnjenje u razvoju govora dovodi ih po savjet. Znaju izrazizi svoju zabrinutost pedijatrima na redovnom pregledu, međutim kod vrlo male djece (pričamo o dobi od 12-18 mjeseci) ostavljamo prostora i čekamo da se neke “stvari” poslože. U današnje vrijeme, iako je rpošlo već sedamdesetak godina od kada je gospodin Kenner spomenuo neka specifična ponašanja u djece te ih nazvao autističnima, ništa se previše u dijagnostici nije promijenilo. Ulaže se puno novaca u pronalazak uzroka, istraživanja gena, proučavanja ponašanja, ali nismo se baš tako daleko odmaknuli u spoznaji što je to autizam i njemu slična ponašanja, što ga uzrokuje i kako pomoći toj djeci i njihovim obiteljima da ostvare što kvalitetniji odnos unutar obitelji, ali i društvu općenito.
Ono što sa sigurnošću znamo, je da pravovremena rana intervencija, kad su djeca još jako malena i edukacija njihovih roditelja, ima snažan utjecaj na razvojni ishod i funkcioniranje obitelji u cjelosti. Postoje brojni programi rane intervencije koji se mogu primjenjivati u tretmanima djece s poteškoćama iz spektra, neki su znanstveno potvrdili svoju efikasnost, dok su drugi sporadično pomagali na ovaj ili onaj način bez znanstvene podloge, dok, nažalost postoje i “terapije” koje ozbiljno mogu narušavati zdravlje, pa i život djeteta. Zašto roditelj pribjegava svemu za što netko napiše, spomene, da je učinkovito i da je to “pravi lijek protiv autizma”, mogu jedino shvatiti ako na tu problematiku pogledam kao majka ne kao terapeut. Samo na taj način možda mogu razumijeti da valja probati sve dostupno, valjano ili ne, kako bi pomogla svojem djetetu koje je prije godinu dana pričalo, igralo se s drugima, a nakon toga, preko noći izgubilo sve ono dječje čemu sam se kao majka veselila. Jer, gdje god da se okrenem, koga god pitam, što god tražim, nitko nema odgovore, nitko nema savjet što i kako pomoći tom djetetu i sebi, a osjećam da mi vrijeme izmiče, vidim da su ponašanja ponekad i gora, osjećam da mi je dijete sve dalje...
Nije uobičajeno davati dijagnozu maloj djeci, ali nije niti profesionalno opravdano reći roditeljima da je sve u redu i da valja pričekati još neko vrijeme da vidimo hoće li se neke stvari razviti u pozitivnom ili negativnom smjeru. Vrijeme kada, neurorazvojno možemo najviše utjecati na mozak, ponašanja, razvoj, nam prolazi kroz prste kao suhi pjesak u rukama.
Kako se dijagnosticira autizam i druge poteškoće iz autističnog spektra?
Najčešće se koristi upitnik za roditelje M-CHAT (nešto sažetiji Q-CHAT), no to je upitnik, dok se kao dijagnostički instrument koristi ADOS-2 (ADOS). Kod M-CHAT upitnika, postavljaju se pitanja roditeljima, pri čemu oni odgovaraju prema onome što vide kod svojeg djeteta, međutim, oni su roditelji, pa je vrlo vjerojatno da će i odgovori biti u velikoj većini subjektivni, ali isto tako, kliničar koji provodi M-CHAT mora i provjeriti neke odgovore...primjer: Da li vaše dijete pokazuje prstom kad nešto želi? “Da, uvijek pokazuje”- kažu roditelji, a kad to provjerite, vidite da dijete ne uspostavlja nešto što bi trebalo da to pokazivanje prstićem ima svoju pravu funkciju i smisao. M-CHAT-om možemo dobiti smjer kretanja za daljnju opservaciju, ali i mogućnost da roditelje pravilnije usmjerimo kako postupati sa svojim djetetom.
ADOS-2 dijagnostički je instrument kojim se s dosta velikom vjerojatnošću može utvrditi da li je dijete u autističnom spektru poteškoća ili nije. Naravno, ne određuje se stupanj težine prisutnih simptoma, što obično zanima roditelje jer pravilnim intreventnim programima usmjerenim prema djetetu i posebno prema roditeljima, vi vidite kako se klinička slika koju pokazuje dijete mijenja, pa u godinu dana rada s djetetom možemo značajno poboljšati stanje (o tome nešto više uskoro). No, i jedna od autora ADOS-a, dr. Catherine Lord, navodi da nije 100% siguran, da kod jako male djece rezultat može biti i lažno pozitivan, ali i lažno negativan. To znači da u nekim slučajevima vi procijenite da dijete ima naznaka autizma, a kasnije se ustanovi da zapravo o tome nije riječ- lažno pozitivan, ili obrnuto, kada ne možete procijeniti niti uvidjeti simptomatologiju autizma, kažete da autizam nije prisutan, a zapravo kroz vrlo kratko vrijeme dijete pokazuje jasne simptome- lažno negativan. Lažno pozitivne i lažno negativne procjene najčešće se događaju kada procjenu vrši neiskusan kliničar jer za dijagnostiku ove vrste dječjih razvojnih poteškoća treba biti posebno osjetljiv te imati što više spoznaja i slika kako ti simptomi izgledaju u bilo kojoj sferi spektra. A to iskustvo kliničar može dobiti jedino neposrednim radom sa što više različite djece. Najčešće su upitne dijagnoze djece kada nemaju jasnu kliničku sliku autizma, već su to djeca koja su “malo čudna, malo svoja, vole čistoću, perfekciju, zanimaju ih neobične stari, mogu gledati jedan te isti crtić puno puta te znaju ga gotovo napamet, s njima lijepo razgovarate, ona lijepo pričaju, čak se čudite odakle im taj riječnik, znaju sva slova do trećeg rođendana, obožavaju brojeve, jako su živahna i aktivna...” Ta djeca vrlo često imaju lažno negativne (ne)dijagnoze, i često se zamijeni kliničkom slikom ADHD-a, te kad drugim stručnjacima bude puno jasnije (oko trećeg, četvrtog razreda osnovne škole, a nažalaost, ponekad i puno kasnije), dijete ili mlada osoba ima već značajnijih poteškoća u ponašanju, učenju, zadirkivanju od druge djece, razvija neke strahove, OCD porive i sl. No, imajte na umu da su godine donijele navike, navike rutine, a to nam je najteže mijenjati. Uvijek savjetujem, zaista nije važno da li ima razloga za dijagnozu ili ne, ali ako ste zabrinuti i oko najmanjih stvari o razvoju vašeg djeteta, pitajte. Promjenama svojeg ponašanja prema djetetu, najsnažnije utječete na promjenu njegovog ponašanja...pozitivno ili, nažalost, i negativno. “Dobivanje” dijagnoze ne znači da ste “izgubili” dijete, da je “kraj svijeta”...važno je dići životnu i adaptivnu funkcionalnost osobe, ali i obitelji na što veću moguću razinu jer dijete s poteškoćom iz autističnog spektra ima nepresušni izvor razvojnog potencijala koje samo treba pronaći...rad, upornost, ustrajnost, dosljednost, usponi i padovi ključ su boljeg razvojnog ishoda.
ERFCON 2017. 17-19.05. Zagreb
Od 17-19. svibnja u Zagrebu je održana 9. međunarodna konferencija Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod nazivom ERFCON 2017. Okupljajući znanstvenike, studente, početnike, teoretičare i praktičare iz svih područja edukacijske rehebailitacije, rehabilitatore, logopede i socijalne pedagoge, zaista se u tri dana moglo čuti dobrih predavača s vrlo zanimljivim temama iako moram priznati, a osjećam i neku dužnost da to primjetim je da u Hrvatskoj gdje nam ionako nedostaju seminari, konferencije ili ti ga stručna druženja za razmjenu mislli, spoznaja, prakse, dogodi se ovakva super konferencija, ali eto, obvezno je bilo pričati i slušati engleski jezik...pa sad, kad uzmem, da i nema toliko nas radnika koji baratamo engleskim jezikom dovoljno dobro, nažalost i ovaj skup znanja i iskustava bio je “nedostupan” za mnoge željne novih informacija. No, bilo nas je dosta, organizacija za svaku pohvalu, predavači također, prostor super.
I, eto, moja malenkost dala je doprinos sa svoja tri predavanja čije sažetke možete pročitati u knjizi sažetaka.
Možda i ne bih imala potrebu ovo sve spominjati da jedno od mojih predavanja nije izazvalo nešto poveću pomutnju, čak ljutnju i duboko razočarenje, predavanje koje je isprovociralo neke stručnjake do te mjere da su ustali i izaši, a prije toga imali su snažnu potrebu za burnom reakcijom koja je išla i do vrijeđanja kako ja pričam kao da ne živim u Hrvatskoj i da ja ne smijem misliti na način koji mislim... kako ti stručnjaci ipak nisu dali konstruktivni razgovor i čekali da se odgovori na postavljeno pitanje, već su imali monolog u kojem netko može razumijeti da su “ugroženi” njihovi stavovi i uvjerenja, ali da će vas uvjeravati kako nemate pravo čitati što želite i kako ćete uništiti sustav u kojem jeste, a o djeci i da ne govorim, mislim da je vrlo neprofesionalno jer po osobnom nahođenju, rasprava je nužna, različita mišljenja su nužna, pa čak i kaos je povremeno nužan, jer samo na taj način možemo doći do nekih odgovora i stati korak van začaranog kruga u kojem nema ničeg novog, a i nitko se ne usudi krenuti nekim drugim smjerom, već samo svi slijepo slijede korake uhodane zadnjih dvadeset godina. No, srećom, moja pristojnost i duboko poštovanje prema tim osobama dala je vremena da završe svoj monolog, komentar ili, možda, obranu svojih rigidnih razmišljanja, nisam ni sama sigurna koju sam to “ladicu ” otvorila svojim mislima i stavovima o djeci s poteškoćama iz autističnog spektra.Čak ne mogu niti napisati “poremećaji iz autističnog spektra” (mi uporno prevodimo engleski jezik, dok imamo prekrasan hrvatski), jer pitam se koji je to poremećaj, što je to poremećeno?! A da ta djeca imaju poteškoće, imaju, jer naše društvo ne funkcionira onako kako to oni čine i tu im je teško dok ne nauče one vještine koje im trebaju da bi bili prihvaćeni u sivilu midiokracije. Nažalost, neki s više, neki s manje uspjeha. Nažalost, kada je bio moj red da odgovorim na “napad” stručnjaka, nije bilo vremena, a i stručnjaci su napustili prostor zamahivajući kao da se čude sami sebi što su uopće imali potrebu doći na moje predavanje i potrošiti svoje vrijeme na ovakve “gluposti” koje su imali prilke čuti. Drago mi je, i nadasve sam vesela... možda “osuđena”, možda ne shvaćena, možda shvaćena kao laprdalo, možda ubuduće ne primjećena, možda ne poželjna, možda ne dorasla, možda nisam zaslužila mjesto u akademskim krugovima, ali...daj Bože da sam pokrenula razgovore i pričanja koja će barem uzburkati ovo nepomično stanje o tome da sve znamo o autizmu. Mi gradimo most izmežu teorije i prakse koji se svaki puta digne u sredini, kako bi dijete u spektru prošlo ispod njega...pitam se kad će taj most čvrsto stajati, a dijete će biti to koje će trebati ipak blago pognuti glavu, proći ispod i uspraviti se u visine...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)