3 odgovora o Neurofeedbacku
Koliko dugo efekti neurofeedback tretmana mogu trajati?
Da bi efekti Neurofeedback tretmana potrajali, terapeut će
Vam obično reći da je potrebno „dovoljno dosta treninga“. Obično je potrebno 5
do 10 treninga nakon što primijetite poboljšanje tretiranih simptoma. Ako
odustanete prije nego se siptomi stabiliziraju, vrlo je vjerojatno da efeti
neće potrajati.
Dr. Joel Lubar je sa svojim suradnicima dugoročno pratio
klijente s ADD-om (poremećaj pažnje i koncentracije) te je ustanovio da su
poboljšanja nastala Neurofeedback treningom potrajalo od 10 do 20 godina.
Objavljena istraživanja kod klijenata s epilepsijom, pokazala su da su efekti
NF treninga obično prisutni i 12 mjeseci poslije. Kliničari obično izvještavaju
da su promjene dugotrajne, međutim, valja spomenuti da je potrebno daleko više
istraživanja vezana uz ovo područje.
Neke osobe mogu doživjeti i tzv. „povratak na prethodno
stanje“ . To se obično može dogoditi ako je osoba nakon NF treninga doživjela
nekakvu značajniju ozljedu, traumu, ekstremni stres uzrokovan jakim promjenama
u životu. Neki osnovni neurološki problemi kao i genetska osjetljivost također
mogu biti uzrok. Većina klijenata održava poboljšanja i nisu im potrebni
treninzi za „održavanje“. Za neke,
ovisno o primarnoj dijagozi, potrebni su kontinuirani treninzi. Jednom kad
osoba zavrži ciklus terapija (20 treninga), ponekad je potrebno nekoliko
treinga za tzv. „održavanje“ i osoba dalje bez problema održava efekte
NF-a. Kad mozak uspostavi nove načine
funkcioniranja (novo „umrežavanje“), obično je potrebno vrlo malo „održavajućih“
treninga kako bi došlo do oporavka.
Određeni problemi, kao što su ozljede mozga, pervazivni
razvojni poremećaji, Tourett sindrom, cerebralna paraliza, ili neke druge
neurološke poteškoće, mogu zahtijevati dugoročne treninge za održavanje efekata
NF-a. Kod degenerativnih bolesti, uključujući Multiplu sklerozu, Parkinsonovu
bolest, ili Alzheimerovu bolest, istraživanja pokazuju da Neurofeedback jako
pomaže pri stabilizaciji funkcija, usporava proces, te optimizira
funkcionalnost mozga onog stanja u kojem je klijent trenutno. Za takve osobe,
neurofeedback pomaže kod poboljšanja i održavanja kvalitete života, a ne da bi
se stanje izliječilo.
Da li se Neurofeedback tretman može provoditi ako klijent
troši lijekove?
Bazirano na izvješćima 150 neurofeedback terapeuta,
ustanovljeno je da više od polovice klijenata počinju neurofeedback terapije u
trenutu kad uzimaju jedan ili više lijekova. Nakon određenog broja treninga
česta je situacija da se broj lijekova polako smanjuje. Prema istraživanjima,
gotovo polovica klijenata smanjuje ne samo broj već i doze uzimanja lijeka, a
kod nekih se događa da i više ne uzimaju lijek.
** IZUZETNO JE VAŽNO DA O TOME OBAVIJESTITE LIJEČNIKA
KOJI JE PROPISAO LIJEK TE JE STROGO ZABRANJENO SMANJIVANJE DOZE LIJEKA ILI
PRESTANAK UZIMANJA LIJEKA BEZ ZNANJA LIJEČNIKA.
Primjer: Žena, 42 godine starosti, u zadnjih pet godina
boluje od depresije i uzima četiri vrste lijekova. Nakon 40 treninga NF-om, u
suradnji sa svojim liječnikom, uspjela je smanjiti lijekove na samo jednu
vrstu, uzimajući minimalnu dozu. Nakon NF-a najveće poboljšanje je bilo u
njezinom raspoloženju!
Primjer2: Velika psihijatrijska klinika u Sjevernoj
Karolini, SAD, uspješno je koristila
neurofeedback tretmane kod 30 pacijenata koji boluju od bipolarnog poremećaja.
Svi ti pacijenti zadovoljavali su dijagnosičke kriterije za bipolarni poremećaj
određen prema dijagnostičom priručniku DSM-IV. Mnogi od njih trošili su
lijekove godinama i bili su hospitalizirani nekoliko puta godišnje. Voditelj klinike,
neuropsiholog, izvjestio je da su svi pacijenti, osim jednog, koji su prošli 20
treninga neurofeedbacka, smanjili količinu i dozu lijekova i postali mnogo
stabilniji. Za tu grupu ljudi, bilo je potrebno primijeniti 1-2 „održavajuća“
treninga mjesečno. Ovo istraživanje tek će biti objavljeno.
Apsolutno ne postoji način na koji možemo predvidjeti da li
će doći do promjene u korištenju lijekova. S teoretske strane možemo jedino
objasniti na način, ako uzmemo u obzir mehanizme učenja mozga neurofeedback
treningom, dolazimo do zaključka da kako mozak postaje sve aktivniji tijekom
treninga, radi mnogo efikasnije i uravnoteženije, pa tako, ista doza lijeka
postaje puno jača na novo uspostavljene funkcije mozge, što može uvjetovati smanjenjem količine i doze
određenog lijeka.
** STROGO JE ZABRANJENO SMANJIVANJE DOZE LIJEKA ILI
PRESTANAK UZIMANJA LIJEKA BEZ ZNANJA LIJEČNIKA.
Postoje i pacijenti-klijenti kojima liječnici teško mogu
naći koji im lijek najbolje odgovara. Neurofeedback može djelovati sinergistički
s lijekovima čime se dobiva bolja reakcija na lijek i stabilizacija lijekova.
Neurofeedback je komplementaran s drugim pristupima liječenja, a može im pomoći
da budu učinkovitiji.
** STROGO JE ZABRANJENO SMANJIVANJE DOZE LIJEKA ILI
PRESTANAK UZIMANJA LIJEKA BEZ ZNANJA LIJEČNIKA.
Kada ću početi primjećivati promjene uzrokovane
Neurofeedback treningom?
Događaju li se promjene nakon prvog treninga? Nakon petog? Što
je realno za očekivati?
Obično, klijenti primjećuju promjene nakon drugog-trećeg
treninga.
Međutim, to nije uvijek tako. Ponekad, čak i iskusni
kliničari ne primjećuju promjene sve do 3. ili 5. treninga. Neki osjećaju da je
potrebno i 10 treninga da bi osjetili promjene. U jednom dijelu, ovisi o
simptomima kojima se bavimo. Povremeno, zaista treba 10, pa čak i više treninga
da bi se osjetile promjene, ili da bi roditelj vidio promjene na svojem
djetetu. Stoga je vrlo važno dobro prodiskutirati sa svojim terapeutom o tome
što se sve događa. Dobar terapeut će vam pomoći svojim pitanjima i voditi vas
kroz osjećaje koje možda ni sami niste osvjestili da su drukčiji, da Vi
reagirate ili se osjećate drukčije. Vrlo
često se događa da klijenat odgovori „Gle, pa na to nisam ni mislio/la“.
Razgovor s terapeutom od velike je važnosti isto kao i činjenica da je terapeut
tijekom cijelog treninga uz svojeg klijenta kako bi mogao pratiti simptome koji
se mogu pojavljivati tijekom samog treninga. Svaki, i najmanji napredak se
prati!
Koje promjene se događaju prve? To obično nije osnovni
problem zbog kojeg je klijent i počeo s NF-om, ali SVAKA PROMJENA je dobar
znak. Dobar znak u smislu da Vaš mozak reagira! Jedan od izazova je i taj da su
promjene vrlo, vrlo suptilne i nježne,
naročito u početku. Kliničari obično pomno prate obrasce spavanja jer je to za
većinu ljudi najlakše pratiti i primjetiti same promjene, a obično, san je taj
gdje se odmah mogu primjetiti promjene.
Promjene sna obično uključuju lakše zaspavljivanje, možda
više lijepih snova, lakše buđenje ili čvršći i mirniji san.
Druge promjene koje možete očekivati su: smireniji ste,
manje tjeskobni, bolje reagirate na stresne situacije, manje se ljutite, više
ste uključeni u svakodnevne aktivnosti, a osjećate se odmorenije, imate više
volje i ne osjećate se „prebito“.
Ipak, promjene koje se događaju, zaista su individualne i
jako se razlikuju od osobe do osobe. Neke osobe već unutar 5-10 treniga
osjećaju bolje raspoloženje, bolju pažnju, toleranciju na ljutnju, smanjuje se kroničnu bol, dok drugi trebaju
malo više vremena. Mozgu je obično potrebno nešto dulje vrijeme kako bi
odgovorio na opsesivne misli, jaku impulzivnost ili sklonost protivljenju. Osobe
s takvim simptomima, kao i osobe sklone ovisnostima, trebaju dulje vrijeme da
bi primjetile promjene. Također, ako i postoje značajna oštećenja mozga ili
neki drugi značajniji neurološki problemi, bit će potrebno nešto više treninga
da bi mozak počeo odgovarati, bez obzira na prisutne simptome.
Ako nema promjena unutar 10 treninga, postoji vjerojatnost da
je potrebno napraviti ponovnu evaluaciju (procjenu). Možda su nježne promjene
bile prisutne, ali ih niste primjetili, a terapeut Vas svojim pitanjima nije
dovoljno dobro vodio kako bi bili osjetljivi na promjene, ili jednostavno, još
nije došlo do promjene. Možda je to osoba kojoj treba daleko više treninga, ali
i vjerojatno takva osoba neće imati i previše efekta od NF tretmana. Ili,
potrebno je napraviti drukčiji pristup. U nekim slučajevima, strpljenje je
ključ uspjeha. Ponekad kliničar vidi jasne promjene na EEG-u, dok klijent
uporno tvrdi da ne osjeća nikakve promjene. Ponekad je nekim osobama jako teško
definirati svoja emocionalna ili fizička stanja, stoga, opet napominjem,
razgovor s terapeutom ima vrlo važnu ulogu!
NEUROFEEDBACK U PRAKSI
pripremila: Nataša Dolović, prof.
Moždani valovi su temelj svega što naš mozak radi. Oni
su rezultat elektromagnetskih signala koje ljudski mozak neprestalno proizvodi
i mogu biti izmjereni tzv. EEG-om. EEG je mjerni instrument, on mjeri različite
tipove moždanih valova koji stvaraju neku ritmičku aktivnost mozga.
Današnja tehnologija omogućava analiziranje tih
valova i dijeli ih na različite raspone frekvencija koje su neurolozi
(stručnjaci za mozak) svrstali u različite tipove/vrste moždane aktivnosti. Na
primjer, u zdravom mozgu, moždani valovi u tzv. Delta rasponu su dominantni kad
spavamo i povezani su s regulacijom sna, dok moždani valovi u tzv. Beta rasponu
(band) dominiraju kad smo aktivno uključeni u izvršavanje nekog zadatka
(fokusirani i koncentrirani).
Moždani valovi reflektiraju kako vaš mozak regulira
pažnju i tzv. stanje pobuđenosti. Najbolje je kad je mozak fleksibilan u toj
regulaciji pažnje i pobuđenosti koji su neophodni u svakoj situaciji u kojoj se nalazite (pr.
fokusiranje na postavljeni zadatak, odluka da krenete na spavanje, vrijeme za
relaksaciju i sl.). Mozak nekih ljudi je dosta ne fleksibilan i zapravo se
„bori“ s previše visokom pobuđenosti. Takvi ljudi mogu biti jako anksiozni i
agitirani. Neki se ljudi „bore“ sa smanjenom pobuđenosti. Oni pak imaju
pomanjkanje pažnje, skloni su depresiji ili su potpuno nemotivirani. Kada mozak
ima slabu samoregulaciju, balansiranje između stanja pobuđenosti i pažnje
postaje stalna mentalna bitka.
Neorofeeedback koristi snagu suvremene tehnologije
kako bi uhvatio i analizirao aktivnosti moždanih valova i pretvara ih u korisne
informacije o tome kako vaš mozak funkcionira. Koristeći ne invanzivne tehnike
EEG-a za mjerenje moždanih valova, pomoću NF-a, mozak se može „vidjeti u
ogledalu“. S tim informacijama, on može uspostaviti ponovnu bolju regulaciju s
ciljem poboljšanja svojeg funkcioniranja.
Osoba se može roditi s tendencijom prema
disregulaciji (što znači da mozak ima velikih poteškoća u održavanju svojih
ritmova stabilima). Primjer su ADHD ili neki oblici migrena. Genetika igra
značajnu ulogu na osjetljivost na bol, regulaciju sna, depresiju ili
anksioznost (tjeskobu).
Iako je tehnologija jako sofisticirana, sam postupak
neurofeedbacka je izuzetno jednostavan, bezbolan i neinvanzivan.
NF je znanstveno dokazan način kojim poboljšavate
način funkcioniranja mozga kroz intenzivan trening mozga.
Kako to zapravo izgleda?
Učite pospješivati moždanu aktivnost na isti način
kao što učite i svaku drugu vještinu- preko povratne informacije (feedbacka) i
ponavljanja. Tako će svakih pola sekunde tijekom treninga, sofisticirana
tehnologija zabilježiti trenutno funkcioniranje vašeg mozga i to usporediti s
postavljenim ciljem, te ako je „dobro“ odrađeno, vaš mozak će biti nagrađen
(trenutak kada on uči!) ili nagrade uopće neće biti kada se vaš mozak „ne trudi“
približiti se zadanom cilju! Zvuči malo komplicirano?! Nije, postupak je vrlo
jednostavan, vaš je zadatak da budete opušteni i uživate gledajući ekran, a vaš
će mozak za to vrijeme odrađivati trening!
Pogledajte kako to izgleda na
U 20
treninga, vaš mozak ima, otprilike 72 000 prilika da uči (http://neurodevelopmentcenter.com/neurofeedback-2/neurofeedback-training/)!
To je jako puno ponavljanja i vježbanja! Neuroznanost je dokazala da mnogo
ponavljanja i vježbanja dovodi do novog oblikovanja mreže neurona.
Neurofeedback vam upravo pomaže u tom novom preoblikovanju! Počinjete
funkcionirati na drugačiji način!
Iskustva
u radu!
Iskustva
u radu pokazala su da gotovo 80-90% kijenata imaju poboljšanja u
funkcioniranju. Kod djece s ADHD nakon 20 treninga značajna je pozitivna
promjena na fokusiranju na zadatak i daleko dužoj koncentraciji. Dijete koje je
prije tretmana imalo maksimalno 10-15min koncentraciju i pažnju na zadatak,
nakon NF-a bez problema može odraditi cijeli školski sat, a da se pri tom ne
buni, ima potrebu čestog ustajanja, odbija rad, nije zainteresiran za rad,
ometa druge i bude lako ometen. Promjene su vidljive ne samo u okolini (dom, škola) već je i školski uspjeh mnogo bolji!
Kod
djece s težim razvojnim poteškoćama kao na primjer autizam, pozitivni efekti
neurofeedbacka vezani su uz poboljšanje na socijalizacijkom i emocionalnom
području razvoja što dovodi do promjena u ponašanju. Neka djeca s autizmom koja
su bila izuzetno indiferentna na članove obitelji i okolinu (bilo im je sasvim
svejedno s kim su ili gdje su), već tijekom tretmana (između 8-10 treninga)
počela su pokazivati emocionalne reakcije na roditelje ili su se počela
veseliti nekim mjestima gdje su došli, ili ljutiti tamo gdje im nije bilo
lijepo. Kod neke djece s autizmom pojavile su se i prve vokalizacije, glasovi,
čak i riječi! U 100% slučajeva, najveća
promjena je bila kod sna, ona djeca koja su se budila noću, počela su spavati
cijelu noć (8-10 sati bez buđenja), a kod djece koja su se budila s nekim
oblicima noćnih mora, takva su se buđenja smanjila u gotovo 80%.
U ponašanju,
najveće promjene bile su primjećene kod tolerancije. Djeca su postala mnogo
tolerantnija, sklona kompromisu, a plač i ljutnja smanjili su se od 50-70%
(nisu bila toliko česta, a vrijeme trajanja bilo je značajnije kraće). Naravno, ovdje valja naglasiti i potrebu edukacije roditelja
kako bi znali adekvatno reagirati u određenim situacijama, stoga su i oni važan
faktor uspjeha razvojnog poboljšanja kod
djeteta!
Kod
djece sa simptomima anksioznosti, došlo je do povećanja samopouzdanja, lakšeg
nošenja s neuspjehom te veće motiviranosti za rad.
![]() | ||
| Razvoj crteža dječaka s ADHD-om koji prikazuje velike promjene u kognitivnom razvoju unutar 40 treninga Neurofeedbackom | izvor: http://neurodevelopmentcenter.com |
Koje
uvjete treba zadovoljiti da bi počeli s Neurofeedbackom?
Prvo, Neurofeedback
je metoda koja je dostupna svima koji mogu sjediti pred ekranom i gledati što
im je zanimljivo u traju od 30 minuta! Drugo, trebate biti dosljedni dolasku na
treninge, što znači, minimalno 3x tjedno kroz slijedećih 6-7 tjedana (20x) ili
5-7 x tjedno kroz 2-3 tjedna. Ako to možete, vi ili dijete zadovoljili ste sve
uvjete.
NEUROFEEDBACK
(pročitajte više)
Neurofeedback je postupan proces učenja koji iskorištava
sposobnost mozga da se samostalno regulira i traži ravnotežu. Omogućuje mozgu
da poboljša učinkovitost svojih funkcija, i time pridonosi održavanju zdravog
tijela. Treniranjem mozga, jačamo operacione obrasce, čineći reakcije više
uravnoteženima i stoga više učinkovitijima.
Istraživanja pokazuju da ova vrsta treninga povećava
plastičnost mozga, što daje pojedincu bolju sposobnost rješavanja fizičkih i
emocionalnih poteškoća.
S neurofeedbackom utječemo na bioelektričko
funkcioniranje mozga. Ciljamo na unutarnje regulatorne mreže mozga, te
treniramo funkcionalnu disregulaciju mozga.
Pokušat ću to pojasniti jer su roditelji koji dolaze na
neurofeedback treninge vrlo zbunjeni i vrlo često imaju šture i nejasne
informacije.
Ljudski mozak oduvijek je bio zagonetka brojnim
znanstvenicima. Najfascinantniji su primjeri osoba koji su iz različitih
razloga (pr. tumori, moždani udari) izgubili neke svoje funkcije kao što su
govor, pamćenje i sl. te ponovno nakon nekog vremena vratili svoje izgubljene
funkcije. Područje neurobiologije i neuropsihologije značajno raste. Prije 40
godina, znanstvenici su otkrili da se mozak miševa i mačaka može trenirati tzv.
operantnim uvjetovanjem.
Razlikujemo klasično (Pavlovljevo) i operantno
(instrumentalno) uvjetovanje. Kod klasičnoga uvjetovanja neki podražaj
(bezuvjetni podražaj) koji prirodno izaziva neku reakciju (bezuvjetna reakcija)
prezentira se zajedno s podražajem koji takvu reakciju prirodno ne izaziva (uvjetni
podražaj). Nakon određenoga broja ponavljanja uvjetnoga i bezuvjetnoga
podražaja uvjetni će podražaj sam izazvati reakciju koju izaziva bezuvjetni
podražaj. U tom slučaju riječ je o uvjetovanoj reakciji. Npr., davanje hrane
(bezuvjetni podražaj) kod psa izaziva lučenje sline (bezuvjetna reakcija). Ako
se netom prije davanja hrane zazvoni (uvjetni podražaj), i taj slijed ponovi
nekoliko puta, pas će početi lučiti slinu već na sam zvuk zvona. Lučenje sline
u tom je slučaju uvjetovana reakcija. Operantno uvjetovanje (učenje na
posljedicama) provodi se tako što se neko poželjno ponašanje nagrađuje
(potkrjepljuje), odn. nepoželjno kažnjava (napomena*-ovdje se ne misli na
fizička kažnjavanja!)Ponavljanje nagrađivanja poželjnoga ponašanja povećava
vjerojatnost njegova pojavljivanja, a ponavljanje kažnjavanja smanjuje
nepoželjno ponašanje. Velik broj naučenih reakcija, osobito u djece, stečen je
klasičnim i operantnim uvjetovanjem. Klinički psiholozi primjenjuju tehniku
uvjetovanja za liječenje nekih psihičkih poremećaja, npr. fobija.
Neuroznanstvenici znaju da ljudski mozak ima sposobnost
adaptacije i razvoja novih neurona na taj način da ga uključimo u nove izazove,
zadatke i dajemo mu nova iskustava kroz život. Taj poces koji zovemo
neuroplasticitet stoga može rezultirati stvaranjem novih mreža neurona, pa će
neke funkcije koje su bile izgubljene (izgubljeni/uništeni neuroni), novorođeni
neuroni pokušati to ponovno naučiti, naravno, ako ih učimo, treniramo.
Mozak je moguće naučiti tzv. samoregulaciji, naravno, ako
je adekvatno treniran.
Upravo Neurofeedback ili EEG Biofeedback jedan je od načina kojime to
možemo postići.
Neurofeedback može biti propisan odraslim osobama ili
djeci s različitim disregulacijama mozga.
Što je disregulacija mozga?
Neurološka disregulacija se događa kada mozak koristi
krive moždane valove, u krivo vrijeme za krivi zadatak. Takav, nazovimo ga
„kaos u glavi“, uzrokuje stanje neurološke prevelike pobuđenosti, preniske
pobuđenosti ili nestabilne pobuđenosti. Jednostavnije rečeno, nema
uravnoteženih reakcija. Primjer: Tjeskoba ili anksioznost,emocionalno stanje,
često popraćeno fiziološkim simptomima koji mogu dovesti do umora ili čak
iscrpljenosti. Simptomi mogu uključivati pojačani rad srca, ubrzano disanje,
znojenje, suha usta, mučnina, razdražljivost, teškoće koncentracije, trzanje
mišića, bolovi u mišićima, nesanica i dr. Osobe sa simptomima tjeskobe,
anksioznosti i panike imaju previše pobuđenosti ili brzih valova (visoka beta
frekvencija), osobito u frontalnim dijelovima mozga te posebice u desnoj
hemisferi. Te osobe djeluju kao da su stalno u stanju povišene
aktivacije i imaju teškoća vratiti se u normalno stanje, vratiti se u
ravnotežu.
Neki primjeri previsoke pobuđenosti još su: ljutnja,
opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD), nesanica, impulzivnost,
distraktibilnost. Primjeri preniske pobuđenosti su: depresija, pomanjkanje
koncentracije, a primjeri nestabilnosti su: glavobolje-migrene, epilepsija,
bipolarni poremećaj, fibromialgija, PTSP (posttraumatski stresni poremećaj).
Različiti su uzroci disregulacije mozga. Genetsko
nasljeđivanje je najčešći uzrok. Sva ljudska bića rođena su s nekim „paketom“
predispozicija koji može utjecati na njihovo ponašanje. Prenatalni razvoj ili
komplikacije pri porodu također mogu uzrokovati disregulaciju. Kroz život
susrećemo i druge faktore koji mogu uzrokovati disregulaciju, a da nisu
genetski uvjetovani, primjer: neadekvatna okolina koja može vršiti tzv.
psihosocijalno potiskivanje, različite traume i ozljede glave, ovisnost o
alkoholu i/ili drogama. Čak i produljeno uzimanje ljekova i mentalno propadanje
uzrokovano starenjem, također može biti dodatni izvor disregulacije.
Trening se sastoji od postavljanja senzora ili
"elektroda" na određenim mjestima na površini glave (ovisno o
simptomu na kojem radimo). Ovaj postupak je bezbolan i ne-invazivan. Moždani
valovi se očitavaju preko senzora, te prikazuju na zaslonu računala. Računalo
analizira moždane valove, i specifične informacije koje proizlaze iz ovog
procesa je ono što zovemo povratna informacija - "feedback," koja se
očituje u promjenama na slici ili zvuku filma, crtića, ili video igre koji se
koriste za trening. Osoba koja se trenira ne prima električni stimulans već
samo „propušta“ aktivnosti povratne informacije „feedback-a“ koji su u skladu s
individualnim neuralnim potrebama i ciljevima.
Nemoguće je predvidjeti do koje mjere će neurofeedback
biti koristan pojedincu. Neurofeedback često proizvodi vrlo korisne i trajne
promjene (čak do dvije godine nakon treninga), međutim, postoje slučajevi u
kojima je oštećenje mozga takvo da nije moguće ispraviti stanje, ili kao što je
najčešće slučaj, da se može ostvariti samo djelomično poboljšanje u
funkcioniranju. Pozitivna reakcija na neurofeedback se obično očekuje nakon
prvih 20 treninga, iako neki primjete poboljšanja i prije. Ukoliko ne
primjetite nikakvo poboljšanje nakon 20 treninga, onda se preporučuje daljnji
prekid sa treningom.
Važno je razumjeti da Neurofeedback procjena NIJE isto
što i "klinički EEG", koji se koristi u svrhe medicinske dijagnoze (za epilepsiju ili za
određivanje neke ozbiljne moždane patologije, kao što je tumor). Neurofeedback
sistem bilježi način na koji moždani valovi funkcioniraju kod određene osobe.
Nije namijenjen niti ga koristimo za medicinsko dijagnosticiranje.
LIJEKOVI I SAVJETOVANJA S LIJEČNIKOM
Osobe koje uzimaju neke lijekove (npr. za migrene ili
glavobolje, epi napadaje, raspoloženje, hiperaktivnost, pažnju, kretanje,
spastičnost) MORAJU ostati u bliskoj komunikaciji sa svojim liječnikom. Potreba
za nekim lijekovima može se smanjiti nakon brojnih neurofeedback treninga, a
lijekovi mogu ostati u sustavu, i neki pojedinci mogu imati negativne nuspojave
zbog smanjene potrebe tijela da se oslanja na njih. Neki pojedinci možda misle
da mogu sami smanjiti lijekove bez konzultacije sa svojim liječnikom, to NE PREPORUČAMO I MOLIMO DA NE RADITE nikakve promjene u doziranju ili
uzimanju lijekova bez savjetovanja sa svojim liječnikom. Neurofeedback nije
zamjena za učinkovito standardno
liječenje. Smanjenje, povećanje ili zaustavljanje nekih lijekova može biti opasno
po život, ili biti štetno za vaše zdravlje.
NUSPOJAVE
Nuspojave od neurofeedback treninga su blage i događaju
se u malom postotku. Međutim, povremeno se može dogoditi da se dijete osjeća
umorno, odsutno, ošamućeno, uznemireno, napeto, razdražljivo, ima poteškoća sa spavanjem, dobije glavobolju, ili eventualno tikove i
smijuljenje neovisno o situaciji. Mnogi od tih osjećaja prođu u kratkom vremenu
nakon treninga. Ako ne prođu i ako dijete doživi neke nuspojave, odgovornost
je roditelja da obavijesti terapeuta kako bi se mogao modificirati protokol ili
frekvencija treninga, te na taj način se obično brzo eliminiraju takve blage
nuspojave.
NEKA ISTRAŽIVANJA
Jedan od vodećih znanstvenika na području ADHD-a, dr.
Joel Lubar (1991), našao je da preko 80-90% osoba s ADHD-om poboljšalo svoje
funkcioniranje nakon primjene Neurofeedback protokola. Sherlin et al. (2010)
navode da bi se Neurofeedback trebao koristiti
kao znanstveno dokazana učinkovita metoda u tretmanu ADHD-a. Lubar
(2003) svojim novim istraživanjem otkrio je da su se simptomi ADHD-a smanjili
čak za 75% kod osoba treniranih NFB-om. Monastra (2005) otkriva da pacijenti s
ADHD-om koji su uzimali lijekove,
smanjili su doze za 50%, a značajno poboljšanje potrajalo je i do 3 godine
poslije treninaga NFB-om. Sterman i Eguar (2006) spominju smanjenje epi napada
u čak 70% pacijenata. Hammond (2005) raspravlja o značajnom poboljšanju kod
pacijenata s depresijom i godinu dana nakon treninga NFB-om. Thompson i
Thompson (1998) otkrili su povećanje QI (kvocijenta inteligencije) za 12 bodova
kod djece s teškoćama u učenju (ne kod djece s intelektualnim teškoćama), a
Soxby i Peniston (1995) otkrivaju da 80% alkoholičara uključenih u NFB tretman,
ostaje trijezno i nakon 4 godine.
Kod autizma , NFB poboljšava neuroregulaciju i
metaboličke funkcije, a najbolji rezultati primjećeni su kod poboljšanja
izvršnih funkcija.
VAŽNO JE ZNATI!
Neurofeedback je neinvanzivna metoda treniranja moždanih
valova koji će adekvatno odgovoriti na životne izazove i zadatke pojedinca.
Potrebno je najmanje 20 treninga u trajanju od najmanje
30 minuta, međutim kod djece s razvojnim teškoćama, stručna literatura predlaže
i do 60 traninga, kod težih teškoća i stalnu primjenu NFB-a.
Najbolja efikasnost postiže se ako je dijete uključeno
svakodnevno, no preporuka je da razmak između treninga nije veći od 3 dana.
Neurofeedback nije čarobni štapić kojim će nestati
razvojne poteškoće i svakako nije zamjena za redovne terapijske tretmane
potrebne obzirom na dijagnozu koju dijete ili odrasla osoba ima. To je
potpomagajuća metoda, a na roditelju je odgovornost da dijete i dalje ima
potrebne terapije kako bi razvojni ishod bio što bolji.
NFB terapeut određuje protokol koji će se primjeniti kod
svakog pojedinaca individualno obziroma na simptome koji se pojavljuju, stoga
je vrlo važno da uspostavite dobru suradnju i komunikaciju s terapeutom kako bi
se simptomi što bolje pratili.
***
Za dodatne informacije, slobodno se obratite na telefon 095 820 73 06 (Nataša)
Reference:
1.
Mirjam E. J. Kouijzer, Jan M. H. de Moor, Berrie
J. L. Gerrits, Marco Congedo, and Hein T.
van Schie: Neurofeedback improves Executive Functioning in
Children with Autism Spectrum Disord, "Research in Autism Spectrum
Disorders 3, 1 (2009) 145-162", DOI : 10.1016/j.rasd.2008.05.001
2.
Demos, J. N. (2005). Getting Started with
Neurofeedback. New York: W.W. Norton & Company,Inc.
3.
Kropotov, J. D., Grin-Yatsenko, V. A.,
Ponomarev, V. A., Chutko, L. S., Yakovenko, E. A., &
Nikishena, I. S. (2005). ERP
correlates of EEG relative beta training in ADHD Children. International
Journal of Psychophysiology, 55, 23-34.
4.
Hammond, D. C. (2003). QEEG-guided neurofeedback
in the treatment of obsessive-compulsive disorder. Journal of Neurotherapy,
7(2), 25-52.
5.
Sterman, M. B. (2000). Basic concepts and
clinical findings in the treatment of seizure disorders with EEG operant
conditioning. Clinical Electroencephalography, 31, 1, 45-55.
6.
Thornton, K. (2000). Improvement/rehabilitation
of memory functioning with neurotherapy/QEEG biofeedback. Journal of Head
Trauma Rehabilitation, 15(6), 1285-
1296.
7. Kropp, P., Siniatchkin, M., & Gerber, W.
D. (2002). On the pathophysiology of migraine – links
for “empirically based treatment”
with neurofeedback. Applied Psychophysiology and
Biofeedback, 27, 3, 203-213
7.
Trudeau, D.L. (2005). Applicability of brain
wave biofeedback to substance use disorder in
adolescence. Child and Adolescent
Psychiatric Clinics of North America, 14, 125-136.
8.
Moore, N. C. (2000). A review of EEG biofeedback
treatment of anxiety disorders. Clinical
Electroencephalography, 31 (1),
1-6.
9.
Vernon, D., Egner, T., Cooper, N., Compton, T.,
Neilands, C., Sheri, A, & Gruzelier, J. (2003).
The effect of training distinct
neurofeedback protocols on aspects of cognitive
performance. International
Journal of Psychophysiology, 47, 75-85.
10.
Fuchs, T., Birbaumer, N., Lutzenberger, W.,
Gruzelier, J. H., & Kaiser, J. (2003) Neurofeedback treatment for attention-deficit/hyperactivity
disorder in children: a comparison with methylphenidate. Applied
Psychophysiology and Biofeedback, 28 (1), 1-12
11.Fernandez, T., Herrera, W.,
Harmony, T., Diaz-Comas, L., Santiago, E., Sanchez, L., Bosch, J.,
Fernandez-Bouzas, A., Otero, G.,
Ricardo-Garcell, J., Barraza, C., Aubert, El., Galan, L.,
& Valdes, R. (2003). EEG and
behavioral changes following neurofeedback treatment in
learning disabled children.
Clinical Electroencephalography, 34 (3), 145-152.
12.
Mirjam
E.J. Kouijzer, Hein T. van Schie, Berrie J.L. Gerrits, and Jan M.H. de Moor
(2011). Neurofeedback Treatment for Autism Spectrum Disorders – Scientific
Foundations and Clinical Practice, Autism Spectrum Disorders - From Genes to
Environment, Prof. Tim Williams (Ed.), ISBN: 978-953-307-558-7, InTech,
Available from: http://www.intechopen.com/books/autism-spectrum-disorders-from-genes-toenvironment/neurofeedback-treatment-for-autism-spectrum-disorders-scientific-foundations-and-clinicalpractice
Literatura
za NF:
- Gevensleben H, Kleemeyer M, Rothenberger LG, Studer P, Flaig-Röhr A, Moll GH, Rothenberger A, Heinrich H. Neurofeedback in ADHD: Further Pieces of the Puzzle. Brain Topogr. 2013 Apr 6. [Epub ahead of print] PubMed PMID: 23563906.
- Gevensleben H, Rothenberger A, Moll GH, Heinrich H. Neurofeedback in children with ADHD: validation and challenges. Expert Rev Neurother. 2012 Apr;12(4):447-60. doi: 10.1586/ern.12.22. Review. PubMed PMID: 22449216.
- Wangler S, Gevensleben H, Albrecht B, Studer P, Rothenberger A, Moll GH, Heinrich H. Neurofeedback in children with ADHD: specific event-related potential findings of a randomized controlled trial. Clin Neurophysiol. 2011 May;122(5):942-50. doi: 10.1016/j.clinph.2010.06.036. Epub 2010 Sep 16. PubMed PMID: 20843737.
- Gevensleben H, Moll GH, Rothenberger A, Heinrich H. [The usage of neurofeedback in children with ADHD: the method and its evaluation]. Prax Kinderpsychol Kinderpsychiatr. 2011;60(8):666-76. Review. German. PubMed PMID: 22145423.
- Gevensleben H, Moll GH, Heinrich H. [Neurofeedback training in children with ADHD: behavioral and neurophysiological effects]. Z Kinder Jugendpsychiatr Psychother. 2010 Nov;38(6):409-19; quiz 419-20. doi: 10.1024/1422-4917/a000070. German. PubMed PMID: 21128217.
- Gevensleben H, Holl B, Albrecht B, Schlamp D, Kratz O, Studer P, Rothenberger A, Moll GH, Heinrich H. Neurofeedback training in children with ADHD: 6-month follow-up of a randomised controlled trial. Eur Child Adolesc Psychiatry. 2010 Sep;19(9):715-24. doi: 10.1007/s00787-010-0109-5. Epub 2010 May 25. PubMed PMID: 20499120; PubMed Central PMCID: PMC3128749.
- Gevensleben H, Holl B, Albrecht B, Schlamp D, Kratz O, Studer P, Wangler S, Rothenberger A, Moll GH, Heinrich H. Distinct EEG effects related to neurofeedback training in children with ADHD: a randomized controlled trial. Int J Psychophysiol. 2009 Nov;74(2):149-57. doi: 10.1016/j.ijpsycho.2009.08.005. Epub 2009 Aug 25. PubMed PMID: 19712709.
- Gevensleben H, Holl B, Albrecht B, Vogel C, Schlamp D, Kratz O, Studer P, Rothenberger A, Moll GH, Heinrich H. Is neurofeedback an efficacious treatment for ADHD? A randomised controlled clinical trial. J Child Psychol Psychiatry. 2009 Jul;50(7):780-9. doi: 10.1111/j.1469-7610.2008.02033.x. Epub 2009 Jan 12. PubMed PMID: 19207632.
- Monastra VJ. Quantitative electroencephalography and attention-deficit/hyperactivity disorder: implications for clinical practice. Curr Psychiatry Rep. 2008 Oct;10(5):432-8. Review. PubMed PMID: 18803918.
- Holtmann M, Stadler C. Electroencephalographic biofeedback for the treatment of attention-deficit hyperactivity disorder in childhood and adolescence. Expert Rev Neurother. 2006 Apr;6(4):533-40. Review. PubMed PMID: 16623652.
- Beauregard M, Lévesque J. Functional magnetic resonance imaging investigation of the effects of neurofeedback training on the neural bases of selective attention and response inhibition in children with attention-deficit/hyperactivity disorder. Appl Psychophysiol Biofeedback. 2006 Mar;31(1):3-20. PubMed PMID: 16552626.
- Lévesque J, Beauregard M, Mensour B. Effect of neurofeedback training on the neural substrates of selective attention in children with attention-deficit/hyperactivity disorder: a functional magnetic resonance imaging study. Neurosci Lett. 2006 Feb 20;394(3):216-21. Epub 2005 Dec 15. PubMed PMID: 16343769.
- Kropotov JD, Grin-Yatsenko VA, Ponomarev VA, Chutko LS, Yakovenko EA, Nikishena IS. ERPs correlates of EEG relative beta training in ADHD children. Int J Psychophysiol. 2005 Jan;55(1):23-34. PubMed PMID: 15598513.
- Monastra VJ. Electroencephalographic biofeedback (neurotherapy) as a treatment for attention deficit hyperactivity disorder: rationale and empirical foundation. Child Adolesc Psychiatr Clin N Am. 2005 Jan;14(1):55-82, vi. Review. PubMed PMID: 15564052.
- Monastra VJ, Monastra DM, George S. The effects of stimulant therapy, EEG biofeedback, and parenting style on the primary symptoms of attention-deficit/hyperactivity disorder. Appl Psychophysiol Biofeedback. 2002 Dec;27(4):231-49. PubMed PMID:









Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.