Dobrodošli u
Holandiju!
By Emili Perl
Kingsley
Često me pitaju kako je to odgajati i
podizati dijete s teškoćama u razvoju: da pomognem osobama koje još nemaju to specifično
iskustvo, da razumiju ili barem zamisle
kakav je to osjećaj. To izgleda ovako...
Kada očekujete dijete, to je kao da
planirate prekrasno putovanje...u Italiju. Kupite hrpu prospekata i knjiga,
napravite detaljne divne planove puta...posjetit ćete Koloseum, Michelangelovog
Davida, voziti se u gondolama Venecije...Možda
čak i naučite nekoliko jezičnih fraza na talijanskom koje će vam zatrebati.
Jako ste uzbuđeni i jedva čekate. Nakon nekoliko mjeseci pomnog planiranja, dan
putovanja je konačno došao! Spakirate svoje torbe i krećete! Nekoliko sati
kasnije vaš zrakoplov sleti. Stjuardesa vam priđe i kaže: „Dobrodošli u
Holandiju!“
„Holandiju?!?“, pitate: „Kako mislite
Holandiju?? Pa, mi smo uplatili put u Italiju! Ja bih trebala biti u Italiji.
Cijeli život sanjam svoje putovanje u Italiju!“
Ali...došlo je do promjene leta.
Sletjeli ste u Holandiju i tu morate ostati. Najvažnije je da vas nisu doveli u
strašno, odvratno, prljavo mjesto, puno kuge, gladi i bolesti. To je
jednostavno drukčije mjesto. I sad morate izaći, kupiti nove prospekte i knjige
i morate naučiti cijeli jedan novi jezik i upoznat ćete cijelu hrpu novih ljudi
koje nikada prije niste upoznali.
To je samo drukčije mjesto.Tu je malo sporiji tempo nego u Italiji, malo je manje blještavila nego u Italiji.
Ali.. nakon nekog vremena provedenog tamo, kad uspijete duboko udahnuti i
pogledati naokolo, počinjete primjećivati da Holandija ima
vjetrenjače...Holandija ima prekrasne tulipane...Holandija ima Rembranda...
Svi oko vas su u žurbi, odlaze u, i
dolaze iz Italije... hvale se svojim putovanjem i predivnom vremenu provedenom
tamo,prepričavaju svoje dogodovštine, a vi?... Vi ćete do kraja svojeg života govoriti: „Da, to je mjesto gdje sam i
ja trebao/la ići. Tako sam barem planirao/la!“ I ta bol i žaljenje za tom
Italijom neće nikada, nikada, nikada proći...samo zato jer ste izgubiti taj san,
a to je prevelik gubitak.
Ali...ako provedete život sa spoznajom
da niste nikada stigli do Italije, nećete nikada biti slobodni i nećete nikada
moći uživati u vrlo posebnim i vrlo lijepim stvarima i slikama...Holandije!

Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.