Priča o Holandiji



Dobrodošli u Holandiju!

By Emili Perl Kingsley

Često me pitaju kako je to odgajati i podizati dijete s teškoćama u razvoju: da pomognem osobama koje još nemaju to specifično iskustvo, da  razumiju ili barem zamisle kakav je to osjećaj. To izgleda ovako...
Kada očekujete dijete, to je kao da planirate prekrasno putovanje...u Italiju. Kupite hrpu prospekata i knjiga, napravite detaljne divne planove puta...posjetit ćete Koloseum, Michelangelovog Davida, voziti se u gondolama  Venecije...Možda čak i naučite nekoliko jezičnih fraza na talijanskom koje će vam zatrebati. Jako ste uzbuđeni i jedva čekate. Nakon nekoliko mjeseci pomnog planiranja, dan putovanja je konačno došao! Spakirate svoje torbe i krećete! Nekoliko sati kasnije vaš zrakoplov sleti. Stjuardesa vam priđe i kaže: „Dobrodošli u Holandiju!“
„Holandiju?!?“, pitate: „Kako mislite Holandiju?? Pa, mi smo uplatili put u Italiju! Ja bih trebala biti u Italiji. Cijeli život sanjam svoje putovanje u Italiju!“
Ali...došlo je do promjene leta. Sletjeli ste u Holandiju i tu morate ostati. Najvažnije je da vas nisu doveli u strašno, odvratno, prljavo mjesto, puno kuge, gladi i bolesti. To je jednostavno drukčije mjesto. I sad morate izaći, kupiti nove prospekte i knjige i morate naučiti cijeli jedan novi jezik i upoznat ćete cijelu hrpu novih ljudi koje nikada prije niste upoznali.
To je samo drukčije mjesto.Tu je malo  sporiji tempo nego u Italiji, malo je manje blještavila nego u Italiji. Ali.. nakon nekog vremena provedenog tamo, kad uspijete duboko udahnuti i pogledati naokolo, počinjete primjećivati da Holandija ima vjetrenjače...Holandija ima prekrasne tulipane...Holandija ima Rembranda...
Svi oko vas su u žurbi, odlaze u, i dolaze iz Italije... hvale se svojim putovanjem i predivnom vremenu provedenom tamo,prepričavaju svoje dogodovštine, a vi?... Vi ćete do kraja svojeg  života govoriti: „Da, to je mjesto gdje sam i ja trebao/la ići. Tako sam barem planirao/la!“ I ta bol i žaljenje za tom Italijom neće nikada, nikada, nikada proći...samo zato jer ste izgubiti taj san, a to je prevelik gubitak.
Ali...ako provedete život sa spoznajom da niste nikada stigli do Italije, nećete nikada biti slobodni i nećete nikada moći uživati u vrlo posebnim i vrlo lijepim stvarima i slikama...Holandije!




Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.