nedjelja, 26. studenoga 2017.

Poziv na edukaciju /radionicu “VIZUALNE STRATEGIJE U ODGOJU I OBRAZOVANJU DJECE S POTEŠKOĆAMA IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA”- II. dio
 
Obzirom da je bilo nekoliko zamolbi da se još napravi radionica vezana uz korištenje vizualnih strategija u radu s djecom s poteškoćama iz austističnog spektra, pozivam sve zaintereisrane na II. dio te radionice koja će se održati 9.12.2017. u trajanju od 5 školskih sati u hotelu Holiday, Jankomir 27, Zagreb u dvorani Matoš.
 
TEME:
 
1. PECS- razmjena sličica u svrhu komunikacije (kroz sve faze)
2. TEACCH- strukturirani pristup u radu s djecom s PAS-a
3. Poticanje govorno jezičnog izričaja pomoću slike- razvoj     pragmatike jezika
 
4. Korištenje vizualnih strategija u socijalizacijskim pričama
    4.1. Što su socijalizacijske priče i čemu one služe?
    4.2. Kako izraditi socijalizacijske priče?
 
Kotizacija: 500 kn/osoba
 
 
Prijave se primaju do 08.12.2017. na erp.angerona@gmail.com ili na 091 6226749.
 

14. i 15.11.217. aktivno smo sudjelovali na prestižnoj međunarodnoj konferenciji ABAI u Parizu. Ogroman skup stručnjaka koji raspravljaju o ljudskom ponašanju, a kao i obično tema razvojnih poteškoća iz autističnog spektra opet je jedna od najzanimljivijih. Od najranije životne dobi do starosti. Koliko je biti čast dio tog skupa toliko je i depresivno vidjeti koliko neke zemlje imaju mogućnosti istraživanja, potporu državnih institucija i ne samo to, već i koliko se cijene nj...ihovi uspjesi, dosezi, pokušaji, trud. Daleko smo mi od svih tih ljudskih odnosa, da profesionalizam niti ne spominjem, a opet, sa svojih nekoliko riječi “zaškakljam” umove nekih znanstvenih razina koje me usprkos vizualno prikazanoj stvarnosti uvjeravaju da je to “nemoguće”. Ne znam zaista, da li je to u pitanju osobni stav ili jednostavno ne želimo u globalu priznati da su djeca s autizmom i te kako sposobna djeca i jedino što trebaju su izazovi za koje smo mi odgovorni da li ćemo ih staviti pred njih i očekivati da na njih reagiraju ili ćemo se s njima jednostavno igrati samo iz razloga što ovako i onako smatramo da ona ne mogu naučiti ili još gore da “što će to njima u životu”. Sva predavanja koja sam posjetila, bila su informativno edukativna, predivnih slajdova, grafičkih prikaza, vidljivih spoznora, uvaženih imena, ali da li bi mogla izvući nešto što bi sutra koristila u radu s mojom djecom postavljajući neki inovativni iskorak u razvoju odgoja i obrazovanja te djece, nažalost, ništa. No, idu novi dani, nove misli, nova djeca, novi pokušaji, novi trud, novi rad, novi promašaji. Zaista, autistični spektar poteškoća izazov je koji ne bi propustila ni za što na svijetu baš zato što je toliko kompleksan i heterogen da je vrijedan divljenja i prkosa istovremeno.