https://emedjimurje.rtl.hr/vijesti/drustvo/3270225/natasa-dolovic-iz-cakovca-dobra-vila-djece-s-teskocama-u-razvoju/





"Nataša Dolović iz Čakovca: Dobra vila djece s teškoćama u razvoju "

14.10.2018.

 Napisala: Tatjana Barat

Nataša je učiteljica, edukatorica i rehabilitatorica, a znanje je stjecala diljem svijeta. Posao koji rade pomaže stotinama djece diljem Hrvatske

Nataša Dolović dobro je poznato lice svima koji rade s djecom s teškoćama u razvoju, napose autizmom, ili su pak roditelji jednog od njih. Ova predana učiteljica, edukatorica i rehabilitatorica vlasnica je Angerona edukacijsko-rehabilitacijske prakse, a svoje je znanje stjecala na edukacijama diljem svijeta. S već nekoliko diploma u ruci, još ne namjerava stati, a posao koji radi pomaže stotinama djece diljem Hrvatske.
Kiara je sve promijenila
Po završetku srednjoškolskog obrazovanja Nataša je upisala Pedagošku akademiju i postala učiteljica razredne nastave. No kako nije mogla naći stalni posao u struci, neko je vrijeme radila kao učiteljica hrvatskog jezika i kao učiteljica razredne nastave po zamjenama.
Upravo je tada susrela učenicu koja će promijeniti daljnji tijek njezine karijere.
 –  Rečeno mi je neka se ne trudim previše oko nje jer ona radi po prilagođenom programu. Rečeno mi je neka joj dam dvojku, povremeno koji zadatak. No ja sam je počela sve više uključivati u nastavu i u lutkarsku grupu. Uživala je. I postala je prekretnica na mom putu – počinje Nataša svoju priču.Tada je počela volontirati u Caritasovom domu kao pratnja u vožnji djece s težim razvojnim poteškoćama, a dvije godine kasnije upisala je izvanredni studij rehabilitacije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Tome je pridodala i Školu kibernetike i psihoterapije u organizaciji Medicinskog fakulteta te se još prije diplome zaposlila u Centru za odgoj i obrazovanje u Čakovcu. Slijedio je specijalistički studij rane intervencije, suradnja s Udrugom za sindrom Down Međimurske županije, suosnivanje Udruge za ranu intervenciju, ali i suradnja s jednim dječjim vrtićem.
Kao suradnica vrtića Nataša je upoznala djevojčicu kojoj nije bilo dozvoljeno pohađanje redovitog programa. Naime, djevojčica je imala naznake autizma, a Nataša je uprla sve svoje snage da joj pomogne.
- Kiara je bila prva djevojčica s autizmom u Međimurju koja je pisala i čitala, upisala redovnu osnovnu školu kod moje divne prijateljice Sanje iz studentskih dana na Akademiji. Naravno, roditeljima je to bio veliki izazov jer nitko s ovakvom vrstom razvojne poteškoće do tada nije bio upisan u redovnu školu. To je bio moj najveći uspjeh, a Kiara je danas predivna mlada djevojka – govori nam Nataša.
Zajedno s Kiarinom majkom te kolegicom Sanjom, Kiarinom učiteljicom, prezentirale su njezin napredak na YAI konferenciji u New Yorku i tako krenule putem koji je do tada bio nezamisliv. Nakon toga je sve više djece s teškoćama u razvoju počelo bivati uključeno u redovni sustav odgoja i obrazovanja.Iste je godine Nataša dobila priliku za rad i učenje u Australiji.
- Nakon brojnih testiranja i verificiranja hrvatskih diploma, dobila sam licencu  Victorian Institut of Teaching za specijalnog učitelja u državi Victoria te sam bila licencirana od strane RCAA (Rehabilitation Counselling Association of Australasia)) kao savjetnik za rehabilitaciju u svim državama Australije. To trogodišnje iskustvo donijelo je nove spoznaje; upoznala sam sustav rada od vrtića do srednjih redovnih škola, specijalnih ustanova. Sve što danas znam o autizmu, naučila su me djeca i njihovi roditelji – ističe Nataša.
Otvorila prvu privatnu edukacijsko-rehabilitacijsku praksu u Hrvatskoj
To joj je znanje bilo neprocjenjivo kada je 2012. godine, nakon što je Hrvatska donijela Zakon o edukacijskoj rehabilitaciji, odlučila otvoriti prvu privatnu edukacijsko-rehabilitacijsku praksu na području Hrvatske koja je bila licencirana od strane Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora. Tako je nastala Angerona koja danas djeluje u Zagrebu i Čakovcu.
– S godinama je Angerona postala specijalizirana za poteškoće iz područja autizma. Rano opismenjavanje, kako verbalne tako i neverbalne djece, rana identifikacija, dijagnostika i rano interventni programi, specifični su ne samo za naš kraj, već i cijelu Hrvatsku. Zbog posebnih programa rada dolaze djeca iz svih područja Hrvatske. Kao neurofeedback terapeut provodim i neurofeedback terapije za djecu i odrasle, posebice za djecu s poteškoćama iz spektra autizma. Provodim edukacije učitelja, stručnih suradnika, a trenutno radim na programu edukacije medicinskih djelatnika kako bi njihova osjetljivost na pojavnost simptomatologije spektra bila što veća jer upravo su oni ti kojima se roditelji prvi obraćaju sa sumnjom da s njihovim djetetom nešto nije u najboljem redu – pojašnjava nam Nataša.
Presudna rana intervencija u djetinjstvu
Kako dalje napominje, dijagnostika autizma iznimno je složen proces. Da bi pomogla što većem broju djece i roditelja, dodatno se educirala u New Yorku, a trenutno jedina na području Sjeverne Hrvatske testira djecu ADOS-II mjernim instrumentom. Primijetila je da joj se posljednjih nekoliko godina javljaju i roditelji vrlo male djece, između 12 i 15 mjeseci starosti. Pohvalno je što raste svijest o autizmu, no kod tako malene djece dijagnoza se još uvijek ne može postaviti.Djeca budu jako razdražljiva, puno plaču ili pak pokazuju neobične obrasce ponašanja u socijalnim interakcijama. Tako malena djeca se uključuju u ERP postupke, a edukacijom i angažmanom roditelja već se nakon nekoliko mjeseci uočavaju pozitivne promjene.
Međutim, svjesna je toga da u društvu još uvijek vlada pogrešna percepcija djece s autizmom. Zato čini sve kako bi razbila tu stigmu, a djeci pomogla na što učinkovitiji način. Tijekom rada pojavila se potreba i za korištenjem senzornih pomagala, posebice težinskih proizvoda (prsluka i pokrivača) pa je tako 2015. godine nastala i njezina mala tvrtka DeaDia koja se bavi proizvodima za proprioceptivnu i kinestetičku stimulaciju kao “desna” ruka Angeroni.
– Terapija težinom u svijetu je prisutna već više godina. Namijenjena je stimulaciji proprioceptivnog osjeta kod djece i odraslih osoba koje imaju poteškoća senzorne integracije. “Tragačima” senzorne stimulacije pomaže da se lakše koncentriraju i fokusiraju, budu smireniji, manje podložni stresu i da više razvijaju osjećaj svjesnosti vlastitog tijela. Djeluju umirujuće, donose bolji fokus i koncentraciju, bolju okulomotoriku, motoričko planiranje, bolju vidnu i slušnu pažnju. Uskoro otvaramo i internetsku trgovinu u kojoj će biti dostupni – govori nam Nataša kojoj su upravo djeca najveća motivacija za svaki novi radni dan.
Djeca su najveći učitelji
Kako sama kaže, pronašla je posao koji je u potpunosti ispunjava. Više od 25 godina predana je odgoju i obrazovanju djece, a još se uvijek veseli svakom novom radnom danu.
– Ni jedan dan nije nalik prethodnome. Dokle god osjećam taj žar i želju za uspjehom svakog djeteta, znam da sam na dobrom putu. Veselim se svakom novom djetetu jer me čini bogatijom za još jedno iskustvo koje vas niti jedna knjiga ne može naučiti. Sve što danas znam, naučila su me djeca – s ponosom govori Nataša.
Da ne namjerava stati, pokazuju i planovi koje ima za budućnost.
–  U studenom ove godine idem dalje na edukaciju iz neurofeedbacka za QEEG u Stuttgart, a rado bih u dogledno vrijeme upisala i doktorski studij iz područja neuroznanosti. Sve se više bavim i istraživačkim radom pa planiram početi pisati znanstvene članke te objaviti publikacije s temom poteškoća iz spektra autizma, posebice u području njihova odgoja i obrazovanja, akademskog napredovanja i inkluzije u redovni sustav općenito – zaključuje Nataša Dolović.